Neki trgovac imao pticu u kavezu. Jednom prilikom išao je u Indiju, zemlju iz koje je bila ptica, pa ju upita može li donijeti štogod za nju. Ptica zatraži slobodu, ali ta njena molba bi odbijena. I tako, umjesto toga, ona zamoli trgovca da posjeti džunglu u Indiji i barem obavijesti ostale ptice koje su živjele tamo, o njenoj sudbini.

Trgovac učini tako, i samo što saopći poruku, sa drveta padne beživotno tijelo ptice, iste kao što je ona njegova. Trgovac pomisli da je to vjerojatno neki srodnik njegove ptice i rastuži se što je uzrokovao tu smrt.
Kad je došao kući, ptica ga upita da li je donio kakve dobre vijesti iz Indije.
"Ne", reče trgovac, "bojim se da su moje vijesti loše. Jedan od tvojih srodnika, čim je čuo o tvom zarobljeništvu, pao je mrtav pred mene." Istog časa, kada su te riječi bile izgovorene, trgovčeva ptica se prevrnu i sruši na dno kaveza. "Novost o smrti njenog rodjaka ubila je i nju", mislio je trgovac. Sav žalostan, podiže pticu i stavi je na prozorsku dasku.

Odjednom ptica oživi i odleti na obližnje drvo. "Sad znaš", reče ona, "da je ono što si ti smatrao za nesreću, u stvari, bila dobra novost za mene. A poruku, to jest sugestiju, kako se trebam ponašati da bih se oslobodila, prenio si mi ti sam, moj tamničaru". I, ona odleti, konačno slobodna.