Razgovaram s ljudima i tražim tvoje riječi u svim tim razgovorima,ali nitko ih ne može složiti kao ti...Zašto???Zašto mi tvoje riječi zvuče kao rijeka koja teče svojim koritom bez prepreka...Kao rijeka koja se na kraju razgovora ulijeva posvuda u more i dodirne svaki dio moga postojanja...

    Volim kad mi pričaš...volim gledati tvoje usne kako se smiju mojim besmislicama.Znaš li kako je samo lijepo kad me obuhvatiš svojim rukama...lijepo je jer me tada smiriš svojom blizinom...Svaki tvoj pokret je neopisivo skladan i svojim prisustvom upotpunjuješ moju stvarnost,moju maštu...moj život.

    Tvoja blizina budi u meni ono najljepše što sadrži moje biće i jednostavno je lijepo što si u mom životu.I nije važno kako si ušao u njega ,ni koliko dugo ćeš ostati...važno je samo da si sada ovdje...da te ljubim,volim...da me čuvaš,grliš...

    Važno je samo da si blizu.....