Put kojim ne krenuh

Dvije staze tu u šumu skreću,

I žaleć što objema ići neću,

Ja ostadoh jedan putnik, dugo stajah,

Promatrajući sve do kraja,

Gdje nestaje u trave što je spleću;

 

Tad drugom, isto tako zgodnom, krenem,

Jer možda ima na me veće pravo,

Neutabana i obrasla travom;

Premda su obje bile prelaženjem

Zapravo podjednako izgažene,

 

I obje tog jutra ležale su

U ušću nepocrnjelom od nogu

O, kanio sam prvom krenut drugi put!

Al znajuć kako staze beskrajne su,

Ja sumnjam da se na nju vratit mogu

 

Jednom ću o tome pričati s tugom

Kad vrijeme bude prošlo dugo, dugo:

Dvije staze su se račvale, a ja –

Ja pođoh manje iskušanom, drugom:

Odatle nastala razlika je sva.

 

 

Robert Frost

(preveo A.Šoljan)