Sanjala sam kako dolazim u polje okruženo strmim brdom, i oduševljena sam kad ugledam čitavo krdo raznobojnih malih ponija kako pasu, jer i u stvarnom životu obožavam konje. Na obroncima brda nalaze se dvije kuće koje mi se jako svide jer su građene u nekom simpatičnom planinskom stilu i djeluju toplo. U njima žive vlasnici konja. San je dosta mutan i kako sam se naglo probudila dio mi je "pobjegao". Sljedeće što sanjam je kako žurim na polje, noć je ili zora, netko mi je valjda javio da je hitno. Prizor na koji nailazim je stravičan- polje je zapaljeno a svi su poniji zaklani! Požar je obuhvatio i kuće na obronku i kroz prozor ugledam maminu tetu Milu kako ju guta plamen vatre. Tek tada shvaćam da je ona živjela u kući i vlasnica je konja. Pomislim- kako je moguće da je ta stara teta imala toliko konja koje ja obožavam a nikad mi nije rekla niti me pozvala da ih vidim? Još da napomenem da u snu nisam sama, neka osoba je čitavo vrijeme sa mnom, mislim da je moj dečko, ali nisam vidjela lice u snu. Unaprijed se zahvaljujem na vašem odgovoru i vremenu.

Ljudi bez lica u snovima uvijek ilustriraju naše otpore da se suočimo sa nekim istinama, ne želimo ih vidjeti i tavorimo u samozavaravanju...

Konji primarno imaju veze sa seksualnošću i mislim da tu imaš puno problema i to zbog odgoja...

Jake inhibicije će nestati kad otkriješ, shvatiš i prihvatiš da su i članovi tvoje obitelji seksualna bića i kad se usudiš otkrivati svijet sama...

Ako vezu zoveš besperspektivnom takaa će i biti...

Sabotiraš sama sebe...