ŠTO JE MOLITVA?

 

Koja je osnovna kvaliteta molitve?

Predanost, djetinje povjerenje, duboka otvorenost izvoru života.

Kada je nesvjestan, čovjek u onome što imenuje molitvom samo pokušava isprositi manju ili veću uslugu s neba, neku metafizičku protekciju, iako sve to, gledano sa strane, podsjeća na molitvu.

Zbog toga što ne zna, čovjek u danoj situaciji misli da zna, pa se time produžava duboko neznanje.

Činilac pogrešno imenuje čin koji mu, zauzvrat, stabilizira svjesnost, uljuljkujući ga u nerazaznavanju činjenica.

Uvijek je tako kad se duhovnost procjenjuje vrstom čina, a ne svjesnošću činioca.

U igri na sebi nije bitan čin – to je vrlo važno razumjeti.  Ti možeš biti odsutan sjedeći u položaju za meditaciju i potpuno meditativan u samoposluzi.

Kvaliteta bića, ta zaboravljena ontološka cjelovitost je ono što čin određuje kao duhovan. 

Možeš klečati ili se klanjati, udarati glavom o Zid plača ili bilo koji drugi zid, sjediti prekriženih nogu, sklapati oči, vrtiti brojanice ili prinositi oltaru skupocjene darove – ako si nesvjestan ništa ne pomaže.

Ako si ti sam kao činilac odsutan, nikakva tobožnja svetost čina neće ti pomoći.

Naprotiv.

Duhovnost aktera prenosi se i na akciju, to jest čin. Kada si svjestan, više nije važno što radiš već kako to radiš, ne “kako” u smislu vještine, već “kako” u smislu potpune prisutnosti subjekta iza bilo kojeg djela.

Ako si autentičan, potpuno je svejedno da li pereš čarape ili istjeruješ bičem trgovca iz hrama.

Kada iznutra nema podjele, nema je ni izvana. Neomeđeno predrasudama, biće se može slobodno izražavati kroz sve, i kroz samoću i kroz međuljudske odnose.

 

autor nepoznat