Ksaver Šandor Gjalski

 

Ksaver Šandor Gjalski /đalski/, pravim imenom Ljubomil Tito Josip Franjo Babić (Gredice, 26. listopada 1854. - Gredice, 9. veljače 1935.), je bio hrvatski književnik.

Pisao je romane, pripovjetke, kronike, književne članke, filološke oglede te političke i povijesne rasprave.

Jedan od najtipičnijih hrvatskih književnika druge polovice 19. i početka 20. stoljeća.

Rođen je u plemenitaškoj obitelji Hrvatskog zagorja, što će znatno utjecati na izbor njegovih književnih tema.

Dvorac Gjalski

U svojim pripovijetkama "Pod starim krovovima", "Za materinsku riječ" i "Na rođenoj grudi", on je ne samo kroničar, već i osjetljivi lirik, te istančan i zreo umjetnik.

Do izražaja dolazi njegov emocionalni odnos prema prirodi i zagorskom ladanju.

Gjalski se okušao i u mnogim drugim temama i motivima, obuhvativši gotovo čitavu društvenu problematiku svojega doba.

Ostaje zabilježen kao prvi kritičar i uopće prvi hrvatski pisac koji je pokušao dati sveobuhvatnu literarnu sintezu hrvatskoga društva u kojemu je živio.

Hrvatski književnik i političar Ksaver Šandor Gjalski rođen je kao Ljubomir Tito Babić 26. listopada 1854. godine u Gredicama kod Zaboka.

Kasnije će u svom djelu Za moj životopis zapisati:

"U petak sam se rodio (26. listopada 1854) nešto prije ponoći.

'Moj prvi glas novorođenčeta bio je popraćen udaranjem stare dvjestagodišnje ure, kojim je najavljivala dvanaest sati, ili, kako je u ono još romantično u nas doba primalja, valjda također romantična, inače supruga felčera iz obližnjeg trgovišta, uskliknula: "Die Geisterstunde!"

I tako, rođenu u petak, u takvu uru, budu mi od prvoga časa u životu pratilicama starodavne predsude i bojazni; a malo zatim zahvati me bolest tako jako da su i prizvani liječnik, i felčer, i žena mu primalja odsudili te mi je živjeti samo još nekoliko sati, pak - žene oko zipke nisu više dvoumile da tako mora biti kad sam se u petak rodio."

U roditeljskom domu odgajan je u izrazito ilirskom duhu, o čemu će u već spomenutom djelu Za moj životopis zapisati:

"Od njega sam (oca) i od prvoga časa primio neizbrisivu ljubav za sve što je slavensko, a još više ljubav prema rođenoj grudi - domovinsku ljubav."

Pored domoljublja Gjalski je u ranom djetinjstvu otkrio veliku ljubav prema knjizi, posebice prema latinskim klasicima i poeziji.

Ljubav prema književnosti vjerojatno je naslijedio od majke koja je rado čitala djela francuskih, engleskih i njemačkih književnika.

Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Varaždinu, a nakon svršetka gimnazije u Zagrebu, upisuje studij prava na Pravoslovnom fakultetu. 

Studij prava završiti će 1874. godine, ali ne u Zagrebu već u Beču.

U vrijeme školovanja susreće se s Eugenom Kvaternikom i s oduševljenjem prihvaća njegove političke stavove i zamisli.

Iako, kasnije će njegove političke stavove odbaciti i zastupatiti ideje Josipa Jurja Strossmayera.

Četiri godine kasnije (1878.) u Beču će položiti državni ispit i zaposliti se u Koprivnici kao državni činovnik.

Kasnije će često mijenjati mjesto boravka (Virovitica, Osijek, Sisak, Pakrac, Šušak, Zagreb...).

Pri Kraljevskoj zemaljskoj vladi zaposliti će se 1891. godine, ali već sedam godina kasnije (1898.) biti će umirovljen zbog neslaganja s politikom bana Khuen-Hédervárya.

U hrvatskoj književnosti javlja se prvi puta u listu Vienac 1884. godine pripovjetkom Illustrissimus Battorych uzevši književni pseudonim Ksaver Šandor Gjalski po majčinu ocu.

Jedno će vrijeme, zajedno s Milivojem Dežmanom, biti urednik lista Vienac. Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se djelo Pod starim krovovima (1886.).

No, značajni su svakako i njegovi romani U novom dvoru te Na rođenoj grudi.

Pored njih piše i politički roman U noći te tri povijesna romana - Osvit, Za materinsku riječ i Dolazak Hrvata.

  

Svakako treba spomentu i djela: Iz varmeđinskih dana, Diljem doma, Tri pripovijesti bez naslova, Janko Borislavić, Bijedne priče,

Đurđica Agićeva, Male pripovijesti,

Radmilović, Ljubav lajtnanta Milića i druge pripovijetke, Sasma neobični i čudnovati doživljaji illustissimusa Šišmanovića.

Pored romana pisao je i književne članke, filološke oglede te političke i povijesne rasprave.

U dva mandata bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika, a 1903. godine izabran je za počasnog člana JAZU.

U politički život uključuje se 1906. godine kada biva izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. U vremenu od 1929. do 1920. godine na dužnosti je velikog župana Zagrebačke županije.

Preminuo je 9. veljače 1935. godine u rodnim Gredicama.

Njemu u čast se održava manifestacija Dani Ksavera Šandora Gjalskog, na kojem se dodjeljuje i istoimena nagrada, nagrada "Ksaver Šandor Gjalski".