Koliko sam se puta ujutro digla naoko mirna i dobra. Ubrzo me razljutila mačka koja je na svojim dlakavim nožicama raznijela pijesak iz svog wc-a po cijeloj prostoriji, ili mi je iskipjela kava. Dolaskom na Magi razljutili me komentari itd. da ne nabrajam.

Nije kriva ni mačka, ni kava, ni komentari koji su me naljutili već Ja. Dozvolila sam ljutnji da ovlada sa mnom.Tako je moj dan krenuo u negativnom svjetlu. A ja mislila i na sva zvona iznosila koliko sam pozitivna. Jesam šipak. Negativne struje privlače negativno, i tada se nađem u sto čuda kad me tokom dana salijeću negativna djelovanja. Koliko god pozitivno djelujem zaboravljam da i ono što je bilo negativno donosi isto to. Ista je stvar i sa krupnim ozbiljnijim situacijama. Kad se ne dozvoli ljutnji i povrijeđenosti da ovlada nama sve može ići mirno u pozitivnom svjetlu. Uvjerila sam se u to. Koliko vremena treba čovjeku da savlada takve situacije, da opet ne ponovi grešku.

Znam da je to teže ljudima koji rade. Nagomila se mnogo toga što se otme kontroli. Koliko se može to kontrolirati i izbjeći tema je kao rupa bez dna.

Ta svijest ljudi o kojoj toliko slušam zakazala je. Mislim da se puno priča, a molo poduzima kako bi situacija bila bolja. Svatko treba krenuti od sebe, sa puno odgovornosti i razumijevanja. Nadam se da će se to promijeniti, no ja osobno ne vidim tako skoro neki pomak u svijetu.

Treba biti svoj i razuman, Ako i prihvatimo nečije mišljenje a u nama je otpor i ljutnja zbog toga, osjećamo se povrijeđeno,iako možda reagiramo tolerantno – nismo sretni ni pozitivni. Potrebno je bezuvjetno prihvaćanje. Uvjerila sam se da mnogi pričaju o bezuvjetnom prihvaćanju (ili ljubavi) no to je samo slovo na papiru. Jedno se priča, drugo se radi treće se misli. Na takve stavove više se ne obazirem. Svatko je gospodar svojih misli i djela. Tko će shvati i što će shvatiti to ne bi trebala biti moja briga.  Moja biga sam Ja, sama sebi.

Posustane li se na tren, treba vratiti samokontrolu i pozitivne misli.

Kada nestane ljutnje u mnogo čemu kroz što prolazimo ,na pravom smo putu.

Zato mislim da su naši osjećaji putokaz koliko smo uspješni u pozitivnom razmišljanju i djelovanju i oni su ti koji nas mogu voditi u bolje sutra.