Nije ovo bračni zavjet. To je zavjet života i smrti, ( možda bolje reči između tijela i duše). Samo čovjek je to tko zna iz kojih pobuda pretvorio u bračni zavjet. Koliko je to potrebno i ispravno vidi se  po statistici razvoda.Bilo bi ih i više da nema  straha. No tema nije brak, već smrt.

Čovjekova psiha velika je zamka. Kao labirint.  Putujemo tim labirintom, uzimamo ili odbacujemo  sve na što nailazimo. Baš kao u labirintu iz mitova nailazimo na čudovišta koja pobjedimo ili ne.. sve je relativno.

Ako su moja razmišljanja o smrti samo zamke labirinta, iluzije, neka su. Važno mi je da je se ne bojim, koliko god je nepoznanica prihvačam ju  jednako kao i dolazak novoga dana. 

...... Za životom vapi tijelo. A ta psiha je „spačitelj“ između tijela i duše. A čovjek je „usavršio“ strah kojim hrani ljude. Ljudi se boje smrti pa  i razmišljanja o njoj. S druge strane trabunjaju o ljubavi a njen pravi znaćaj kao i smrti možda tek naslučuju. Zašto sam spomenua ljubav? To je suprotnost. Na sam pomisao ljubavi javljaju se pozitivni osjećaji.Jer to je smisao i Božji dar. Ne misli se koliko negativnog može izaći iz onog što bi trebalo biti pozitivno. Reći čete ako je negativno nije ljubav. Upravo tako ali u ime te ljubiva ćini se svašta "loše" isto kao i u ime Boga.A kod smrti sve se gleda negativno- jer to je kraj za osobu, tj. tijelo. Mislim da nije za dušu.Ne treba razmišljati o svome odlasku, već o smrti kao djelu života.

Samim svojim rođenjem počinjemo umirati. To je naš put,  i da smrt je konačni cilj – našem tjelu, jer što je sa dušom samo nagađamo. Bez obzira što se sve više dokazuje na život posle života nemamo ništa čvrsog, opipljivog. Osobno vjerujem u taj žvot posle, ali dali je stvaran otom potom.

Zato opjevajmo smrt kao što pjevamo o ljubavi.  Zar za čovjeka nekad ljubav nije pogubna i teška kao i smrt? Zato što ni ljubav nije osvješćena isto ko i smrt. Svatko ima svoju iluziju o ljubavi kao i o toj neželjenoj  smrti. Pati se i zbog jednog i drugog, jer čovjek ni jedno nije osvjestio. Jednostavnije je prepustiti se mišljenju drugih koji su stvorili pravila. Svako pravilo stvara se zbog interesa. Igramo igru zvanu život po pravilima koje smo prihvatili. Ionako na kraju smrt će nas primiti u svoj zagrljaj i to sa ljubavlju o kojoj pričamo. Bit ćemo doma nakon napornog putovanja kroz iluzije tijela.