ZLATNO DOBA

Zlatno doba najčešće se opisuje kao Veliko Vrijeme neograničenog i neodređenog trajanja kad se svako biće moglo preobražavati u nešto drugo, kad nije bilo prinude, pravila niti tabua, prije nastanka raskola između Neba i Zemlje, boga i čovjeka, kad nije postojao rad, a ljudi i životinje mogli su razgovarati, vladalo je vječno proljeće i spolovi još nisu bili razdvojeni.

Mit o Zlatnom dobu spram Vremena isto je što i zemaljski Raj spram Prostora.

Zlatno se doba smje.šta bilo u bajoslovnu prošlost (kršćanski Eden) ili u daleku budućnost (Era Vodenjaka prema astrolozima XIX. st) , ili se pak smatra i prošlim i budućim (Vječno Vraćanje).

Određenije o tome govori Heziod:

"Zlatan najprije rod su stvorili smrtnika ljudi l Besmrtni bogovi, što na Olimpu imaju kuće. l Bilo je to , kad Krono je vladao nebom. l Kao bogovi ljudi su živjeli bezbrižne duše l Od svake muke daleko, bez jada nit' ih je starost l Zatekla bi jedna, ... " (Heziod, Poslovi i dani, 109-114, prij . A. Bazala, Matica Hrvatska, Zagreb, 1970).

R. Prvobitno stanje.

v. Doba svijeta, hiperborejski, rasa.

B. J . Carcopino, Virgile et le Mystere de la IV Eglogue, 1930.