TIJELO
U njemačkom jeziku za tijelo postoje dvije riječi: a) Korper = materijalna tjelesnost i b) Leib = vidljiva zbilja s bojom i oblikom (cf. E. Benz, Les sources mystiques de la philosophie
romantique allemande, izd. Vrin, 1968, str. 57-60).
t 1) (fizika) Svaka materijalna supstancija, tvar.
Paracelsus je, a i neki drugi alkemičari, smatrao da postoje samo tri vrste tvari: Sumpor, Živa i Sol (ili Arsenik), metafizički shvaćenih kao djelatno, trpno i neutralno načelo, načelo jedinstva. (Opus Paragranum, posthumno, 1565, franc, prij. 1631).
2) (filozofija) Životinjski ili ljudski organizam.
„Tijelo se ne razlikuje od Duše. Tijelom nazivamo onaj dio Duše što ga opažamo pomoću naših šest osjetila, a ona su, u našem stanju, vrata Duše." (W. Blake, Vjenčanje Neba i Pakla, 1793, III).
3) (ezoterizam) Vidljiv ili nevidljiv, jedini ili jedan od mno
gih oblika živog bića po kojem ono uopće postoji i koji uvjetu
je njegovu bit. Prema modernom okultizmu, biljka posjeduje
dva tijela: fizičko i eterično, (v. suptilno tijelo, duša).
„Rupa (sansk). Tijelo, svaki oblik, odnosi se čak i na oblik bogova koji su za nas subjektivni." (H.P. Blavatskv, Teozofij-ski glosar, str. 328).
Buddhinski ezoterizam (cf. Mahdydnayogdcdra) opisuje tri Tijela Buddhe: Tijelo preoblike (Nirmdnakdya)* (stvarno tijelo), Tijelo biti (dharmakdya) (tijelo kao osnovna čestica postojanja)* i Tijelo užitka (vječno tijelo s nadnaravnim sjajem) (sambhogakdya) (cf. Asanga, Mahdydnasutralamkdra, prij. izd. Champion, 1911). Vajrayana dodaje i četvrto tijelo, Tijelo vlastite prirode i uspostavlja korespondenciju sa četiri cakre u Budizmu.
B. A. Koyre Mystiques, spiriiuels et alchimistes du XVI' s. allemand (1955). bibl. Idees, 1971, br. 233.
TINKTURA
n V. bojenje.
vanessa
bglavac
edin.kecanovic
