STARI
1) (etnologija) Prvi preci osnivači klanova koji prenose životnu snagu na svoje potomstvo. U Rimu, kućni su lari bih duše predaka koje štite ognjište.
2) (sociologija) Starci, starješine, najmudriji, najmoćniji ili
najstariji, najčešće okupljeni u vijeće, oni obavljaju obrede
prijelaza, propisuju pravne norme, održavaju Predaju, čuvaju
svete predmete i sude. To su npr. imokranen u Rabila, primo-
res ili seniores u Rimu.
„Mojsije (...) skupi sedamdeset muževa između narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora. Jahve side u oblaku i poče s njim govoriti" Br, 11, 24-25).
3) (povijest) Drevni narodi, civilizacije, ljudi ili heroji iz da
leke prošlosti, često izmišljeni, obdareni višim znanjima i mo
ćima.
„Ti ne uviđaš da nitko od Starih nije obznanio, niti tajno niti javno, bilo što o tome predmetu [o tinkturama]. Među mnoštvom Starih, našao sam da samo [pseudo] D cmok rit [Bolos s Mendesa] to spominje... Starima se, a naročito Hermesu, zamjera što to nisu obznanili niti otvoreno, niti tajno i što to uopće nisu spominjali." (C.A.A.G: Zosim).
Napomena: U Kabali, Bog prije stvaranja svijeta naziva se „Najstarijim među Starima", „Otajstvom nad Otajstvima", „Najskrivenijim među Skrivenima" (Žohar, III, 128b).
STAV
V. asana.