Et: grč. ovv = s, sa; &ox<o = vladati, zapovijedati. Riječ stvorena 1872. g.

1) (egzoterični smisao) Oblik vladavine gdje vlast provodi ili više osoba ili više skupina istodobno.

U ezoterizmu riječ dobiva posve različiti smisao: izvodi se od ovv = s, zajedno i &Qxr = počelo, načelo. Riječ „sinarhija" svoju popularnost duguje okultistu i/ili ezoteristu A. Saint-Y-vesu d'Alvevdru (Ključ Istoka, 1877, cf. Clefs de l'Orient, pon. izd. Bćlisane, 1980).

Sinarhija se opisuje kao političko uređenje zasnovano na trojnoj podjeli društvenih funkcija i njihovim korespondencijama. U te tri funkcije Saint-Ives d'Alvevdre ubraja Obrazovanje, Pravosuđe i Privedu (L'Archćometre. 1911), odnosno, Svećenstvo, Upravu i Vijeće Staraca (Poslanje Jevreja, 1884). (Ovdje ponovno srećemo već nam znane tri društvene funkcije Indoevrepljana: magijsko-sudbena vlast, fiziika sila i plodnost, prema radovima G. Dumćzila).

Glavni teoretičari sinarhizma bili su: Hipodam (cf. Aristotel, Politika, B. 8), Platon, Država IV), A. Saint-Yves d'Alvevdre (1842-1909. g), R. Steiner (Trojni vid društvenog pitanja). Svi oni razlučuju tri osnovne djelatnosti i unutar te trojne podjele nalaze različite razine (ljudsko tijelo, ljudski duh, Kaste, kozmičke oblasti).

3) Sinarhija Carstva. Tajno društvo u Francuskoj čiji je cilj
ostvarenje ideala sinarhije iz 1922. g, obilježeno fašističkim,
nacističkim, falangističkim i višijskim utjecajima. U ovome
slučaju, cilj je u manjoj mjeri inicijacijski, a niti utemeljenje
nije odviše ezoterično.

B. (studija) J. Saunier, La synarchie, C.A.L. - Grasset, 1971; (tekst) A. Saint-Yves d'Alvevdre, Mission actuelle dessouverains (IH izd, Dentu, 1882), Mission de l'Inde en Europe (izd. Dorbon, 1886).