ROMB
Et: grč. £6u0os = zvrk, čigra; engl. = bull-roarer.
Prethistorijski romb: mikrolit u obliku romba, vrlo čest u epipaleolitskim nalazištima Sjeverne Evrope.
Primitivni romb: čuringa izrađena od drveta, kamena ili kosti romboidnog ili ovalnog oblika, prilično malena i tanka, često ukrašena rezbarijama. Služi za ukras ili, najčešće, obješena o uzicu tako da se može zavrtjeti, za proizvođenje zvuka sličnog zvuku sirene. Urođenici vjeruju da je to glas bogova, duhova, predaka ili pokojnika. Romb se smatra svetim oruđem, a izrađivati ga i njime rukovati smiju samo svećenici i po-svećenici. Upotrebljava se naročito u Australiji.
Klasični romb: romb, misterijsko sredstvo, naročito u Grčkoj gdje mu se pripisuju ista svojstva i značenje kao čurin-gi iako s njom nije ni u kakvoj vezi.
Teokrit (t 250. g. pr. n. e), Idile, II, 30: „Kako li se samo vrti ovaj mjedeni romb Afroditinom silom, bi li se mogao tako vrtjeti i vrtjeti i za mojim vratima?"
Napomena: Australijski urođenici taj predmet nazivaju čurin-gom (v.), a Haldejska proročanstva luy| {fynx).
B. C. Sachs, The history of musical instrumente, New York, 1940.