PRVOBITAN

Lat. primordium = početak.

Koji se odnosi na krajnje porijeklo, iskon (no ne nužno na povijesni početak), dakle na temelj, mjesto gdje su još nera-zlučeni različiti smjerovi mogućeg, gdje se zbiva prijelaz iz ne-očitovanog u očitovano.

Može se govoriti o (M. Eliade, Aspekti mita):

·   Prvobitnom vremenu, „Vremenu kad se nešto zbilo po prvi put" (str. 31), naročito trenutak kozmogonijskog čina;

·   prvobitnom mjestu, npr. humka odakle su egipatski bogovi stvorili bogove i elemente;

·  Prvobitnom jedinstvu „što je postojalo in illo tempore, prije Stvaranja svijeta" (str. 109);

·  prvobitnom stanju, stanju Edena ili Kaosa itd.

B. R. Caillois, L'homme et le sacri (1939), bibl. Idćes, br. 357. str. 130 sq.