PRVA MATERIJA, PRVOTNA MATERIJA

Pojam potječe od Empedokla i Platona {Timej, 49e sq), a često ga susrećemo u kozmogonijama i alkemiji (Paracelsusov „Hvliaster"). Odgovarajući indijski pojam je prakrti (cf. Is-hvara Krsna, Sdmkhya Karika, prije V. st, engl. prij. Davies, London, 1881).

Prva materija je neodređeni, nevidljivi, neosjetilni, potenci­jalan, bezobličan supstrat bez kvaliteta što prima sva od­ređenja. To nije ni tijelo, ni Element niti supstancija. Prva materija je datost kojoj se pridodaju njoj samoj nepripadna određenja. Elementi iz nje nastaju tek diferencijacijom. Dva njezina osnovna stanja su bezobličnost i stanje žive sile što teži obliku.

Alkemija razlikuje:

·    daleku MATERIJU: grubi mineral izravno dobiven iz rudni­ka,

·    PRVU MATERIJU: prirodni mineral što u sebi sadrži sumpor, živu i sol,                                                                                                          

·     bližnju materiju: prva materija nakon što je podvrgnuta postupcima prvog Djela (Mijene).

·     MATERIJU MUDROSTI: Kamen mudrosti, posljednje i ujedno prvo stanje materije.

„U početku bijahu bog i Hylc (tako su Grci nazivali materi­ju). .. Materija pak u sebi samoj sadrži načelo svekolikog na­stajanja budući da svim stvarima pruža svoja neiscrpno plodna njedra potrebna da se one začnu." (Corpus Hermeticum, As-clepius, 14 = C. H, sv. II, str. 313).

V. Kvalitet 1.