PRVA MATERIJA, PRVOTNA MATERIJA
Pojam potječe od Empedokla i Platona {Timej, 49e sq), a često ga susrećemo u kozmogonijama i alkemiji (Paracelsusov „Hvliaster"). Odgovarajući indijski pojam je prakrti (cf. Is-hvara Krsna, Sdmkhya Karika, prije V. st, engl. prij. Davies, London, 1881).
Prva materija je neodređeni, nevidljivi, neosjetilni, potencijalan, bezobličan supstrat bez kvaliteta što prima sva određenja. To nije ni tijelo, ni Element niti supstancija. Prva materija je datost kojoj se pridodaju njoj samoj nepripadna određenja. Elementi iz nje nastaju tek diferencijacijom. Dva njezina osnovna stanja su bezobličnost i stanje žive sile što teži obliku.
Alkemija razlikuje:
· daleku MATERIJU: grubi mineral izravno dobiven iz rudnika,
· PRVU MATERIJU: prirodni mineral što u sebi sadrži sumpor, živu i sol,
· bližnju materiju: prva materija nakon što je podvrgnuta postupcima prvog Djela (Mijene).
· MATERIJU MUDROSTI: Kamen mudrosti, posljednje i ujedno prvo stanje materije.
„U početku bijahu bog i Hylc (tako su Grci nazivali materiju). .. Materija pak u sebi samoj sadrži načelo svekolikog nastajanja budući da svim stvarima pruža svoja neiscrpno plodna njedra potrebna da se one začnu." (Corpus Hermeticum, As-clepius, 14 = C. H, sv. II, str. 313).
V. Kvalitet 1.