Lat. conflagratio = izgaranje; grč. &utvoa>oic, = uništenje svijeta ognjem.

Konačno uništenje Vatrom. U ezotenzmu, ovo učenje susrećemo u Babilonaca (Beroz, Babyloniaka, 279. g. pr. n. e,

izgubljeno), u Perzijanaca (Avesta, yasna XXX, 7; XXXII, 7; XLI, 9), u Sibilskim proročanstvima (cf. Oracles sibyllins, V, 211-213), u Drugoj Petrovoj poslanici (3, 7). Posrijedi nije znanstvena pretpostavka nego predan je što prenosi simbol vatre sadržan u mitu o smaku svijeta, transponirajući vatrom o-bred inicijacije (stari čovjek izgara u ognju i rađa se novi)...

„On [Empedoklo] također zna, a to je naučio iz barbarske filozofije, za očišćenje ognjem onih koji su živjeli u zlu. Stoici su to kasnije nazvali conflagratio (ekpyrosis).^u (Klement Aleksandrijski, Stromata, V, 1, 9).

v. apokatastaza, eshatologija, vatra.