2) (antropologija) Naturizam je teorija F. Maxa Mullera
(Essay on comparative mythology, 1856) i njegovih učenika

H (A. Kuhn, 1859, W. Cox, 1867, E. Burnouf, 1872) što porijeklo religije i mitova nalazi u personificiranju i obožavanju velikih prirodnih sila ili zastrašujućih prirodnih pojava, npr. oluja, munje, noći, vatre.

3) (hermeneutika) Naturizam kao alegorijska cgzegcza mi
tove nastoji svesti na fizičko ili kozmologijsko objašnjenje.
Npr. Eol i njegovo dvanaestoro djece predstavljaju godinu i
dvanaest mjeseci.

Prvi zastupnik takve metode tumačenja mitova bio je Tea-gen (525. g. pr. n. e, navod apud Porfirije, Scholium Ilijadi, XX, 67). Sto se pak tiče ezoterista, John Dee (1527-1603) poistovjećuje život Isusa s mitom o Suncu (Monas hieroglyphica, 1564, prij. na franc. 1925), a Court de Gebelin (Primitivnisvijet, 1773) u Saturnu vidi alegoriju poljoprivrede. Dakle naturizam je ovdje više alegorijska nego simbolička metoda.

4) (moral) Nazor ili doktrina o „povratku prirodi", tj. pro-
povjedanje nudizma, življenja na otvorenom, uzimanja pri
rodne hrane i si.

Ova, prilično naivna etika može imati i ezoterični smisao: ukoliko se n u dizani doživljava kao vraćanje prvobitnom stanju čovjeka i svijeta, ako uzimanje prirodne hrane ima za cilj upijanje suptilnih energija, kad življenje pod vedrim nebom podrazumijeva mišljenje u punoj svjetlosti. Takav su naturizam podržavale sekte Slobodnog Duha (XIII. do XV. si), a na isti način i danas žive pojedine zajednice hinduističkih, budističkih i lamaističkih vjernika.