MENHIR
Et: bretonski men = kamen, hir = dugačak. 1834. g.
Uspravni monolitni stub od prirodnog ili grubo tesanog kamena s jednom ravnom, a drugom izbočenom plohom, obično visok između 7 i 10 m, valjkastog, stožastog ili vretenastog oblika.
Znanstvenici se spore oko mogućeg smisla menhira: da li je yn to religijski spomenik, granični kamen, tj. putokaz što upozorava da je u blizini obala ili prijelaz preko poluotoka (P. Geor-gelin, 1977), spomen značajnog događaja, oznaka mjesta kosturnice, simbolični falos, astronomski stup, neka vrsta baterija za telurske struje...?
V. dolmen, kamen, megalit.
METAMORFOZA
v. duh pomagač, dvojnik 5, metempsihoza, posjednutost, reinkarnacija, translacija.