MASKA, RELIGIJSKA MASKA

„Maska": riječ talijanskog porijekla. Predlatinski korijen mask = crn. „Striga, sablast, najčešće u vezi s očitovanjem diabolične prirode-" (B. Valade).

Predmet što se stavlja na lice, vješa na određena mjesta ili se nosi i njime prijeti, često prikazuje zbiljsko ili simbolično ljudsko ili životinjsko lice, ima inicijacijsku, religijsku ili magijsku namjenu, prenosi se tradicijom.

Vrste:

a) inicijacijske maske (gavrana i lava u Mitraizmu);

b) maske bratstva (v. društvo maski),

c) totemske maske (u narodu Zuni),

d) zavjetne (u Sparti, za Artemidu Ortiju),

e) kazališne i svečane maske (u Tibetu),

f) pogrebne maske (u E-giptu).

 

Namjena;

a) utjelovljenje boga, pretka, posvetitelja, zaštit-ničkog duha, totema...,

b) prikaz nadnaravnog bića ili sile,

c) privlačenje i sažimanje okultnih sila,

d) zastrašivanje sa svetim ciljem.

B.J.L Bedouin, Les masques, P. U. F, Q. S. J?, 1961; E. U, sv. 10, str. 588-593.