MAJSTOR
Et: lat. magister = učitelj
I. Masonstvo.
1) (u radnom masonstvu) (od 1050. g?) glavni majstor građevine ili lože (prvi zapis potječe iz 1459. g), Kalfa. Naime, u
to doba postojao je samo jedan stupanj unutar kojeg su se raspodjeljivale radne dužnosti i naslovi:
„Neka [Kalfe] 'Majstorom' zovu upravitelja radova dok traje građenje pod njegovim vodstvom." {Rukopis Damfries br. 4, 1710. = Ligou, str. 63).
2) (u spekulativnom Masonstvu) (od 1717. g) posljednji od
tri cehovska stupnja, poslije Pripravnika i Kalfe. Ustanovljen
je kao treći stupanj 1711. g, a potvrđen oko 1738. g. Povezan
je s legendom o Hiramu, graditelju kralja Salomona (7 Kr, s,
15 sq).
B. O. Wirth, Le Uvre du Mattre, 270 str. (sv. III. knjige La Franc-Magon-nerie rendue intelligible a ses adeptes); J. M. Ragon, Rituel du grade de Mattre (1859), pretisak, Les Rouvat, 1976, 80 str.
(u Masonstvu visokih činova) (od 1737. g?) viši, stariji čin, tj. čin izvan tri stupnja Plavih loža ili Simboličnih radionica. Npr: u Starom Škotskom Obredu Primanja (1801) činovi broj 4 (Tajni Majstor), broj 5 (Savršeni Majstor), broj 9 (Izabrani Majstor Devetorice), broj 12 (Veliki Majstor Graditelj), broj 20 (Časni Veliki Majstor svih redovnih loža).
(izvedeno iz Masonstva) „Nepoznati Poglavar", osoba, skupina ili entitet iznad tajnog društva ili zajednice koji njome do neke mjere rukovodi okultnim putem.
„Imamo li Majstore? - Ne, Visočanstvo, nemamo nijednoga." (Joseph de Maistre, Sjećanje na vojvodu od Brunswicka, 1771. = Ligou, str. 147-148).
II. Inicijal i ka.
1) Čin u inicijarijskoj organizaciji.
Npr: „Magister Templi" (Majstor Hrama) je čin trećeg reda u hijerarhiji Golden Dawn (Fr. King, Obredna magija i tajna društva, cf. Magle rituelle etsocićtćs secrštes, 1970, prij. s engl. izd Denoel, 1972).
2) Naziv za osobu koja se ističe obrazovanošću i sposobno
stima. Učitelj.
Npr: Šarikaracarva, Učitelj Šarikara (oko 788. do oko 820. g), veliki mislilac Vedante.