MAGIJA, PRIRODNA
Pojam naročito razvijen u renesansi.
1) (prvobitni smisao) Djelovanje na prirodne i životne sile
te na ljudski duh i tijelo radnjama što oponašaju zbivanja u
prirodi i uporišta nalaze u simpatiji i antipatiji, u okultnim
kvalitetima i vrlinama, u analogijama i korespondencijama, a
s ciljem postizanja više ili manje čudotvornih učinaka (Kamen
mudrosti, tjelesno podmlađivanje).
Campanella (De sensu rerum et magia, 1590, dio IV) razlikuje božansku, prirodnu i đavolsku magiju.
2) (noviji smisao) Eksperimentalno proučavanje prirode,
naročito slabije poznatih i neobičnih razina bića, događaja i
zakonitosti (npr. magneta i si.).
„Prirodna ili fizička magija nije ništa drugo do najprodub-ljenija spoznaja tajni prirode." (Del Rio, Disquisitiones magi-cae, I, 3) (1606, prij. 1611).
Napomena: Dva ovdje opisana smisla prirodne magije često se preklapaju ili u potpunosti podudaraju (cf.- G. Della Porta, Prirodna magija, 1589. na lat, prij. La Magie naturelle, izd. de la Maisnie, 340 str; C. Della Riviera, Le Monde magique... U est traiti de la vraie magie naturelle, 1605, uvod J. Evola, izd. Arene, Milano; F. Bacon, O vrijednosti i rastu znanosti, 1623, prij. s lat, De la dignitć et de l'acroissement des sciences, 1843, knjiga III). Dakle, „prirodna magija" = operacijska fizika = spoznaja tajnih uzroka i kretanja stvari.
bglavac
edin.kecanovic
vanessa
