MAGIJA
Et: V. st. pr. n. e. od ,,mag".
1) (opće značenje) Magija je učinkovito djelovanje na zbiljski ili duhovni predmet, riječju, kretnjom, predodžbom ili mišlju, mimo kategorija bitka (prostora, vremena, uzročnosti), u skladu bilo s analogijskim bilo s mehaničkim korespondencijama.
Prema M. Maussu, magija podrazumijeva „činitelja, čin i predodžbe".
Obilježja magijskih činjenica i simbola: a) obredi prinude (utjecanje na sile kako bi ove proizvele željeni učinak), b) imanentnost sila (sila u samoj stvari ili činu), c) tajnost predaje (ograničeno prenošenje, tajni jezik i si.).
Za podjelu magije po vrstama nudi se mnoštvo mogućih mjerila razlikovanja:
pozitivna i negativna magija (tabu) (M. Mauss, Etnografski priručnik),
niža (goeteja: općenje s demonima, dušama pokojnika) i viša magija (teurgija: općenje s anđelima, bogovima) (Augustin, O božjoj državi, X, 9),
bijela (s ciljem dobra) i crna magija (s ciljem zla), crvena magija („samosvojnost crvene magije jest općenje s nadosjetilnim... sa svrhom pojačavanja spolnog doživljaja":
J. Evola, Metafizika spola, str. 334),
m - radna magija (služi se i djeluje na stvarne predmete), spi-
ritualna magija (duhovna),
prirodna (oslanja se na prirodne sile i zbivanja), obredna (primjenjuje obrede), božanska magija (upire se na boga, religiju, vjeru),
dodirna magija („stvari što se dodiruju jesu ili će postati jedno"), homeopatska magija („slično proizvodi i djeluje na slično"), alopatska magija („suprotno djeluje na suprotno") (Frazer, Le Rameau d'or, 1890-1915, izd. R. Laffont, sv. I, str. 41-235).
O osnovi učinkovitosti magije postavljeno je bezbroj teorija: a) oblik neuroze s premještanjem želje (Freud), b) psihološka projekcija (C. G. Jung), c) očitovanje paranormalnih ljudskih sposobnosti i prirodnih sila (metapsihičari), d) šarlatan-stvo (znanost), e) zloupotreba asocijacije ideja (Frazer), f) praktično ostvarivanje praznovjerja (Lehmann), g) djelovanje đavolskog porijekla (teolozi) itd.
B. (povijest) K. Scligmann. Le Miroir de la magie, prij. izd. Fasquelle. 1956, 424 str; (studija) M. Mauss, .,Esquisse d'une theorie generale de la magie" (1902-1903), Sociologie et anthropologie, P. TJ. F, 1973, str. 5-141; (tekst) Eliphas Levi, Histoire de la magie (1860); (ikonografija) M. Bessy, Hi-stoire de la magie en 1000 images, izd. Port-Royal, 1962. (ružno); (osporavanje) G. Roheim, Magie and schizophrenia, New York, 1955.
2) (ezoterično shvaćanje) Univerzalna sila sjedinjavanja. Za Plotina, magija je kozmička simpatija: „istinska magija jest 'prijateljstvo i razdor' koji postoje u svemu." (Eneade, IV, 4, 40, op. cit, str. 90, sv. III).
„Magija je prije svega božansko umijeće što se sastoji u ostvarivanju dodira s univerzalnom dušom" (E. Canseliet, La Tour Saint-Jacques, br. 11-12, 1957, str. 176).
„Magija u smislu znanosti jest spoznaja tih načela [vječnog zakona, trojno-jednotne prirode, trojno-jednotnog čovjeka] i puta kojim sveznanje i svemoć Duha te njegovu vlast nad sila-232 ma prirode može steći i pojedinac premda još uvijek posjeduje ~~~ tjelesnost. U smislu umijeća, Magija je primjena tih spoznaja na djelu." (Helena Petrovna-Blavatskv, Raskrivena Izida, 1877).
„1. Magija je majka vječnosti, bit sviju biti jer ona sama sebe stvara i sadržana je u požudi. 2. Magija je čista volja po sebi. (...) 5. Magija je duh, a tijelo je njezin bitak... 6. Magija je najveća tajna." (J. Bohme, Base des six points thćosophi-
ques, 1620, prij. apud Jacob Bohme, Cahiers de l'Hermitisme, izd. A. Michel, 1977, str. 115-186; str. 183-184).
vanessa
bglavac
edin.kecanovic
