LAMAIZAM
Izvedenica od lama. U Tibetu se ne upotrebljava jer se priznaje samo pojam buddhinskog „Zakona" (sansk. dharma): ehos.
Grana Budizma razvijena prvenstveno u Tibetu (i Mongoliji, nekim dijelovima Sibira, Mandžurije i evropskog dijela Rusije), nastala u VII. st, ezoterična u nekim svojim vidovima, no prvenstveno tantristička (tibetanska Vajravana).
Ezoterične škole Lamaizma su: Rnin-ma-pa (Red Staraca, osnovao ga je Padmasambhava 750. g), Bka'-brgvud-pa (Red usmene predaje, prethodnici su mu Mar-pa, t 1096. g. i Milarepa, t 1123. g.), tantristički pustinjaci (naldjor-pa), pustinja-ci-zatvorenici (riteu-pa), egzorcisti.
Ezoterične teme Lamaizma: a) uloga duhovnog učitelja (lame); b) tulku (prvi se put spominje u Karma-pa, redu osnovanom 1189. g); c) otkrivanje skrivenih spisa ili predmeta (gter-ma, blaga, u Rnin-ma-pa) posredstvom predodređenih bića; d) tantrički put (magične formule i obredi, koncentracija i meditacija, tumo); e) Praznina; f) tibetanska ezoterična umjetnost: mandala (sansk. = ezoterični crtež), yantra (sansk. = shematizirana mandala, slike na tkanini (tanka), sveti plesovi (rol tcam), vajra (sansk); g) gatanje i proricanje; h) tri Bud-dhina tijela (v. suptilno tijelo); i) prijelazno stanje života (v. 219 Bar do).
R. ostale tibetanske religije (Bon-po i Gcug-lag), ostale grane buddhinskog ezoterizma (u Tibetu su također bili zastupljeni Tch'an, Mah&vfina i Vajravana - budizam).
B. E.M, sv. 4, str. 1-73, 447-449 (članak T.Y. Dokana); E.U, sv. III, str. 491-493; Antoinette Gordon, The iconography of tibetan Lamaism (1939), Ch. E. Tuttle Co, Rutland, 1959, XXI - 131 str.