KONTEMPLACIJA
Et: lat. cum = s, sa; templum = hram (Varon, O latinskom jeziku, 7,9) (U franc. 1265, Roman de la rose)
Viđenje biti ili uzroka, ali ne opažajem nego umom, tj. ne putem osjetila, nego putem duha; vizija, ne pojedine stvari, nego sinoptička, sveobuhvatna vizija cjeline u svjetlu Počela.
Kršćanski mistici stupnjuju kontemplaciju iza refleksije i meditacije kao nižih oblika. Ezoteristi, međutim, najčešće ne prave razliku između meditacije i kontemplacije.
r. enstaza, epoptija, meditacija, prosvjetljenje, vizija.
B. A. J. Fcstugiere, Contemplation et vie contemplative chez Platon, 1936, izd. Vrin, 494 str; Dictionnaire de spiritualitć, članak contemplation.