Priroda shvaćena kao knjiga puna simbola, upozorenja i znakova...

Osnovna teškoća jezika prirode jest: a) znati odabrati, naći označitelje; b) znati čitati, znati kako otkriti znak u kojem neposvećeni vidi samo stvar ili slučaj; c) znati protumačiti, provesti odgovarajuću hermeneutiku.

Glavni jezici prirode su: smjer, kretanje, zvuk, boja, oblik, broj. Primjerice, Sunce se nalazi gore, opisuje elipsu, najčešće je zlatne boje, ima oblik kugle, jedno je i slijedi ritmove od 11 godina i od 365 dana. Sunčev vrhovni položaj na nebu znak je njegovog božanskog vida, eliptično kretanje ima smisao da je ono savršenstvo u nesavršenstvu (Bog u svijetu), zlatna boja ukazuje da Sunce u Zraku korespondira onome što je Zlato u Zemlji itd, kako izlažu mislioci koji su se bavili tim zbiljskim simbolom.

Ezoteristi su u Bibliji pronašli dva citata što potvrđuju postojanje jezika prirode: a) u Starom Zavjetu: „Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih." (Ps, 19, 2); b) u Novom Zavjetu: „Pogledajte ptice nebeske!... Promotrite poljske ljiljane kako rastu!" (Mt, 6, 26 i 28).