Jasno viđenje definira se kao spoznaja fizičkih ili psihičkih činjenica bez služenja fiziološkim osjetilima (vidom, sluhom, mirisom, okusom, opipom) i psihološkim funkcijama (razum, pumćenje, mašta). Kako pozitivno odrediti značenje tog pojma?

Cesto se suprotstavljaju dva oblika jasnog viđenja: intuitivno i perceptivno. (R. Sudre, Traitć de parapsychologie, 1956, i/d. Payot). Intuitivno jasno viđenje pojavljuje se u tri vida: prekognicija (poznavanje budućeg), retrokognicija (poznavanje prošlog), telestezija (percepcija na daljinu). Perceptivno se pak jasno viđenje pojavljuje na više načina: parestezija (transpozicija osjetila, npr. viđenje prstima), psihometrija (o-pisivanje osobe ili događaja na osnovi predmeta koji je s njima bio u kontaktu), ksenoglosija (govorenje ili pisanje na jezicima koji se nisu učili), čudesno računanje, kriptoskopija (viđenje kroz neprozirna tijela), mantije, autoskopija (viđenje unutrašnjih organa vlastitog tijela), rabdomantija, radiestezi-ja.

Moguće je razlikovati četiri opredmećenja jasnog viđenja: san, halucinaciju, intuiciju i impresiju.

R. vizija (ne ograničava se na opažajni svijet, dopire do okultnog), viđenje (osim do zbiljskih ili mogućih bića i događaja, dopire i do simboličnih ili idealnih „činjenica"), gatanje.