INKARNACIJA, UTJELOVLJENJE
I. Spiritska inkarnacija.
O inkarnaciji govorimo samo u slučaju kad se neka osoba (potpuna ličnost, a ne samo neka njezina obilježja ili učinak) pojavi u drugoj, posve različitoj osobi, najčešće u subjektu u transu.
175
No kako objasniti ovu pojavu? a) Špiriti drže da se duh mrtvog čovjeka (obestjelovljen, dezinkarniran) može useliti u živog čovjeka (u medija) kako bi mogao govoriti i djelovati. Takvo objašnjenje opovrgnuo je P. Stanley Hali izazvavši u gospođi Piper inkarnaciju izmišljene osobe (Studies in spiri-tism, 1909, str. 254). v. duh, spiritizam. b) Psiholozi tvrde da je posrijedi rascjep ličnosti (Hodgson, 1892. g). I ovo je tumačenje pogrešno: medij, čak i u nesvjesnom stanju, može davati podatke koji su mu inače nepoznati, c) Metapsihičari smatraju da je riječ o telepatiji (P. Podmore, Phantasms of the living, 1886. g) što je također pogrešno budući da mediji dopiru i do prošlih i zaboravljenih događaja, d) Filozofi (W. James, P-
S.P.R, 1909. g) smatraju da medij crpi iz „kozmičkog rezer
voara". Ovo se objašnjenje ne da provjeriti.
/ R. posjednutost (podložne su joj i životinje, ne samo ljudi,
potječe od nadnaravnog bića, ne samo od „duha", makar i neljudskog, češće je negativna nego pozitivna, svojstveno joj je prvenstveno obustavljanje prvotne ličnosti, a ne komunikacija).
II. Osobna inkarnacija.
U svjetlu doktrine o preegzistenciji ili reinkarnaciji, inkarnacija je ulaženje duše ili duha u tijelo. Prema zastupnicima preegzistencije, ta je inkarnacija jedini život, a prema pristalicama reinkarnacije, to je samo jedan u nizu života.
Empedoklo kaže: „Jedno sam vrijeme već bio i dječak i djevojka, biljka, i ptica i nijema riba iz širokog mora što skače." (Diels, I, Empedoklo, XXXI, B, 117). v. raniji život, reinkarnacija. III. Prijelazna inkarnacija.
Pojedini okultišti i ezoteristi drže mogućim da pojedinac, tj. njegova duša ili duh zauvijek prijeđu u tijelo drugog čovjeka u trenutku kad ovaj umre, pretrpi amneziju ili izgubi vlastitu ličnost.
R. translacija života, tulku.
B.T. L. Rampa, Citatiainsi (1976), prij. s engl, J'ai lu, A 357; R. Foin, Les mystires qui nous entourent, izd. Om ni u ni littćraire.
IV. Kršćansko utjelovljenje.
U kršćanstvu se inkarnacijom, utjelovljenjem, naziva rođenje Isusa kao Boga i Božjeg Sina. ,,I Riječ tijelom postala..." (Iv, 1, 14)
vanessa
bglavac
edin.kecanovic
