INICUACIJSKE KUŠNJE (ISPITI)
često teške i uvijek simbolične situacije, više ili manje smišljeno raspoređene u redoslijed s ciljem posvećenja, iniciranja kandidata. Za razliku od testa koji daje ocjenu vrijednosti, 171 ima univerzalno primjenjiv oblik i nastoji biti sredstvo selekcije, kušnja teži da bude sredstvo elekcije, ona je prije put pristupanja nego bedem zaštite.
S gledišta oblika valja razlikovati:
- plemenske kušnje (pubertetska inicijacija, obredi prijela-
za);
- inicijacijske kušnje u pravom smislu.
S gledišta sadržaja razlikujemo:
preliminarne ispite: fiziognomonijske (Pitagora, Kabala), astrologijske, tehnologijske (radno masonstvo) ispite;
tjelesne kušnje; gladovanje, obrezivanje, zavjet šutnje, osamljivanje, otpornost;
duševne kušnje; navođenje na iskušenje, sumnja, strah, obrazovanje, razumijevanje;
spi ritual ne kušnje; smrt Ja, suočenje sa Čuvarom Praga,
završne kušnje: postizanje okultnih moći, smrt. S gledišta smisla razlikuju se:
zbiljske kušnje,
imaginarne ili simbolične kušnje,
- eshatološke kušnje: suđenje mrtvima, izbor budućeg tijela
za inkarnaciju.
Po uzoru na Orfike, s obzirom na element, kušnje se mogu dijeliti na (cf. Čarobna frula Masonš Schikanedera i Mozarta, 1791. g):
kušnje zemlje, u vezi s hranjenjem, djelovanjem;
kušnje vode, u vezi s odnošenjem prema okolini, s osjećajima;
kušnje zraka, u vezi s disanjem, rasuđivanjem;
kušnje vatre, u vezi sa seksualnošću, s idejama.
B. Evanđelje po Inki. 4, 1-13 (Isusova iskušenja u pustinji); J. M. Ragon, Rituel, u tri sv, 1859, (o Masonstvu); M. Eliade, Naissances mystiques, bibl. Idees.
bglavac
edin.kecanovic
vanessa
