IMAM
Arapski islamski izraz. Izvorni smisao: „onaj koji je na čelu, koji ide naprijed, vodič kojeg treba slijediti".
sunitski kalif (naročito za dinastije Abasida, od IX. st. pr. n. e), namjesnik Prorokov, zapovjednik zajednice vjernika (muslimana). On vodi molitvu, hodočašća, sveti rat, provodi zakone Kur'ana...
osoba štovana zbog svojeg mišljenja, djela ili života. Platon je „imam filozofa".
osnivač službene pravne škole.
predstojnik, voditelj skupne molitve u džamiji. Svaki pobožni i učeni musliman može postati imam.
bezgrešni, član doma Prorokovoga, potomak 'Alijev, osoba koju Šijiti priznaju za poglavara zajednice.
Duodecimanski Šijiti priznavali su četrnaest Bezgrešnih: Proroka, Fatimu, dvanaest Imama (prvi je bio 'Ali, posljednji Imam „skriven razumu, ali prisutan u srcu"). Uvjeti da se bude Imam: srodstvo sa Prorokom, investitura, besprijekor-
nost, nepogrešivost, spoznaja okultnog, neporočnost tijela i duha. /
Septimanski Šijiti (Ismaeliti) priznaju sedam Imama.
bglavac
edin.kecanovic
vanessa
