1) (u antici) Hijeroglifi su pismeni znakovi starih Egipćana koji su inače poznavali tri pisma: a) hijeroglifsko (oko 800 znakova korištenih u klesanim zapisima od 3200. g. pr. n. e. do 394. g. n. e); b) hijeratsko (od 3100. do 700. g. pr. n. e); c) de-motsko (od VII. st. pr. n. e). Sva tri pisma, naročito hijeroglifsko, posjeduju tri vrijednosti: „slikovnu vrijednost (znak „lav" znači lav) [piktogram]; ideografsku [vrijednost] (znak ,čovjek koji pleše' znači radost i si) ili fonetsku [vrijednost] (jedan znak predstavlja dva ili tri suglasnika)." (Petit Robert, Rječnik francuskog jezika) Klement Aleksandrijski, a tako i ezoteristi (A. Kircher, Court de Gebelin i dr) smatraju da su

egipatska pismena „djelomice simbolična i daju spiritualnu poduku" u zamagljenim pojmovima (Stromata, pogl. V, 4, 19-20).

B. P. Marestaing. Les icritures igyptiennes de l'Antiquiti classique, 1913 (povijesna studija); Enel, La langue sacrie, 1968 (ezoteristička studija).

2) (obnovljeni smisao) Hijeroglif = tajno pismo (Bolzani,
Hieroglyphica, 1556. g), a navlastito: nedešifrirani istočnjački
ideogram ili grafička kompozicija.

Mutus Liber, alkemijska rasprava objavljena 1677. g. sama za sebe kaže da je „Nijema Knjiga koja ipak predstavlja cijelu Mudrost u hijeroglifskim likovima i posvećena [je] Milosrdnom Bogu triput najboljem i najvećem [ne aludira se na kršćansko Trojstvo, nego na Hermesa Trismegistosa] i upućena je samo sinovima umijeća [kraljevskog: alkemiji], a njezin je pisac [mističnim] imenom Altus." (izd. J. J. Pauvert, 1967).

B. G. P. Valeriano Bolzani, Hieroglyphica (1556), prij. P. Frellon, Lyon, 1615, 807 str.

donekle, što će reći, ovisno o čistoći, dobrohotnosti ili pripad-noj vidovitosti duša" piše primjerice Baudelaire (Romantička umjetnost) pod utjecajem Swedenborga.

B. L. Benoist, Signes, symboles et myihes, P.U.F, Q.S.J? br. 1605 (genono-vac).