Et: okultna, iz Hermes (cf. Platon. Kratil, 407c).

Hermeneutika je ezoterična spoznaja i praksa tumačenja ne samo tekstova, nego i umjetničkih djela, odnosno svakoga znaka.

Hermeneutička spoznaja temelji se na znanju (npr. lingvističkom) i mudrosti (npr. inicij arijskoj); hermeneutička praksa pak počiva na pravilima (npr. priznavanja nadahnutosti pojedinog teksta), postupcima (^npr. kombiniranju slova). Glavna pitanja hermeneutike su mnoštvo mogućih tumačenja i protuslovna značenja.

Najveće hermeneutičke struje su: a) hebrejska Kabala, naročito Sefer ha-Zohar; b) Šijitstvo; c) Brahmane u Hinduizmu; d) Aleksandrinstvo s Jamblihom, Porfirijem, Klementom /j Aleksandrijskim i Filonom Aleksandrijskim; e) kršćanska mistika.

r. Hermeneutika se nikako ne smije poistovjetiti s egzege-zom.

Egzegeza objašnjava, gotovo se uvijek drži doslovnog odnosno, uvijek zadržava opreku slovo-duh kad nastoji doprijeti do „duha" teksta. Hermeneutika pak duh traži u slovu, a ne izvan njega. Pojedini ezoterični tekstovi bili su predmetom egzoteričnih komentara i obrnuto, neki egzoterični tekstovi podvrgnuti su ezoteričnom propitivanju (između ostalih npr. Odiseja). Islam također razlučuje egzegezu (tafstr) od hermeneutike (ta'w(l): kako kaže hadis I. Imama, „On [Muhammed] me poučio egzegezi i hermeneutici."

v. alegorija, anagogija, analogija, hermeneutički smisao, simbol, simbolizam, suglasje, tipologija.

B. F. Mussner, Histoire des dogmes, sv. VI, izd. Cerf, 1972. (moderni filozofi); H. de Lubac, Exigese midUvale, u 4 sv, izd. Aubier, 1959-1964; G. Scholem, La Kabbale et sa symbolique (1965), prij. s engl, P. B. Payot, br. 255, 224 str; H. Corbin, E.l.I.