Znanost i akašičko polje : Integralna teorija svega

 

 

autor: Ervin Laszlo

 

prijevod: Andrea Marić

 

V.B.Z.

11/2008.

 

160 str. , meki uvez

ISBN 978-953-201-898-1

 

cijena: 110,00 kn

 

«U ovoj knjizi bavim se podrijetlom i ključnim elementima svjetonazora koji se javlja na krajnjim rubovima novih znanosti. Istražujem zašto i kako izranja u fizici i kozmologiji, u biologiji i na novim područjima istraživanja svijesti. Potom naglašavam ključni dio novog svjetonazora:

revolucionarno otkriće da u korijenima stvarnosti nisu samo materija i energija, nego je tu i suptilniji, ali jednako fundamentalan faktor, kojega najbolje možemo opisati kao aktivnu i učinkovitu informaciju - 'in-formaciju'.

 

In-formacija, tvrdim, povezuje sve stvari u univerzumu, atome kao i galaksije, organizme jednako kao i umove. To otkriće pretvara rascjepkani znanstveni koncept svijeta u integralni, holistički svjetonazor. Ono otvara put prema razradi teorije o kojoj se mnogo raspravljalo, no sve donedavna nije bila doista dosegnuta:

 

integralnoj teoriji ne samo jedne vrste stvari, nego svih vrsta - put k integralnoj teoriji svega.

 

Integralna teorija svega dovest će nas bliže razumijevanju stvarne prirode svih stvari koje postoje i razvijaju se u prostoru i vremenu, bilo da je riječ o atomima ili galaksijama, o miševima ili ljudima. Ona nam daje sveobuhvatan, a ipak znanstveni pogled na same sebe i na svijet; pogled kakav doista trebamo u ovo vrijeme ubrzane promjene i rastuće dezorijentiranosti.»

 

Potraga za unificirajućom teorijom svega traje već nekoliko desetljeća.

 

"Znanost Akašičkog polja" predstavlja vrijedan doprinos tom smjeranju i nudi nove ideje koji su uzdrmali trenutno važeću paradigmu prirodnih znanosti.

 

Naslanjajući se na spoznaje kvantne fizike, ali spremno nadrastajući dosadašnje zaključke, Ervin Laszlo nas uvodi u svijet u kojem je sve moguće!

 

Spajajući kozmologiju, fiziku, neurobilogiju s ozbiljnim pristupom duhovnosti, Lazslo sugerira da se unificirajuća teorija nalazi upravo na tankoj granici koja spaja duhovnost i znanost.

 

Knjiga dokazuje postojanje Akašičkog (Akaša) polja - kozmičkog polja energije koje je odgovorno za tkanje stvarnosti. Upravo informacije u tom polju oblikuju stvarnost - stvaraju atome i galaksije, zvijezde i planete, živa bića, pa čak i samu svijest.

 

Dopunjeno izdanje dokumentira znanstvena istraživanja koja su potekla testiranjem brojnih hipoteza izvornog izdanja (2005.), kao i posebno poglavlje o telepatiji među životinjama.

 

Dio I.

Temelji integralne teorije svega

 

Kako informacija povezuje sve sa svim ostalim

 

Dođi, zaplovi sa mnom mirnim jezercem.

Obale su prekrivene, površina glatka.

Mi smo plovila na jezerui jedno smo s jezerom.

Krasna brazda pruža se iza nas,

putujući maglovitim vodama.

Njeni suptilni valovi bilježe naš prolazak.

Tvoja i moja brazda stapaju se,

tvoreći obrazac koji zrcalitvoj pokret kao i moj.

Dok druga plovila, koja su isto mi,

plove jezerom koje smo također mi,

njihovi valovi presijecaju se s našim.

Površina jezera oživljujesa svakim valom,

sa svakom kružnicom na vodi.

One su sjećanje na naš pokret;

tragovi našeg postojanja.

Voda šapće od tebe k meni i od mene tebi,

i od oboje k svima drugima što jezerom plove:

Naša odvojenost je iluzija;

mi smo povezani dijelovi cjeline –

mi smo jezero s pokretom i sjećanjem.

Naša je stvarnost veća od tebe i mene,

i svih brodova što plove vodama,

i svih voda na kojima plove

JEDNO

 

Izazov integralne teorije svega

 

U uvodnom poglavlju govorimo o izazovu stvaranja »TS-a« – teorije svega. Teorija koja zaslužuje to ime mora zaista biti teorija svega – integralna teorija svih vrsta stvari koje promatramo, doživljavamo i susrećemo, bilo da su to fizičke stvari, živa bića, društvene i ekološ-ke pojave ili »stvari« uma i svijesti.

Takva »I-TS« može se dosegnuti – kao što će pokazati ovo i naredna poglavlja. Mnogo je načina shvaćanja svijeta: putem osobnog uvida, mističneintuicije, umjetnosti i poezije, kao i putem sustava vjerovanja svjet-skih religija. Od svih nama dostupnih načina, jedan posebno zaslu-žuje pažnju, jer se temelji na ponovljivom eksperimentu, slijedi rigo-roznu metodu i predmet je stalnih kritika i procjenjivanja. To je znanstveni način. Znanost je, kao što nam govore napisi popularnih novina, važna.Važna je ne samo kao izvor novih tehnologija koje oblikuju naše živote isve oko nas, nego i zato što nam pokazuje vjerodostojan način gledanjana svijet – i na nas u svijetu.Nogledatisvijetkrozprizmumoderneznanostinije jednostavno.Svedonedavno,znanost je nudila fragmentiranu sliku svijetadokojesedošloputem naizgled neovisnih znanstvenih disciplina. Znanstvenicima je biloteško objasniti što topovezuje fizički univerzum sa živućim svijetom, živući svijet s društvom, a društvo s područjima uma i kulture.

To se sad mijenja; na najnaprednijim rubovima znanosti sve više istraživača traga za sve povezanijom, jedinstvenom slikom svijeta. U najtočnijem smislu to vrijedi za fizičare, koji intenzivno rade na stvaranju »velikih jedinstvenih teorija« i »super-velikih jedinstvenih teorija«.

 

Te VJT i super-VJT povezuju temeljna polja i sile prirode u logičnu i koherentnu teorijsku shemu, ukazujući na to da imaju zajedničko izvorište. Posebice ambiciozan pothvat javlja se posljednjih godina u kvantnoj fizici: pokušaj stvaranja teorije svega.

Taj projekt temelji se na teoriji struna i superstruna (nazvanima tako jer se u tim teorijama elemen-tarne čestice promatraju kao vibrirajuće niti struna). Takvi TS-ovi01.

 

Z N A N O S T I  A K A Š I Č K O  P O L J E

 

koriste sofisticiranu matematiku i multidimenzijske prostore, nastojeći proizvesti jednu glavnu jednadžbu koja bi se mogla primijeniti na sve zakone svemira.

 

Fizikalne teorije svega

 

Fizikalne teorije svega su teorije koje su istraživali i razvijali teorijskifizičari nastojeći dosegnuti ono što je Einstein jednom nazvao »čitanjemBožjeg uma«. On je rekao da kad bismo mogli objediniti sve prirodne zakone u konzistentan komplet jednadžbi, mogli bismo temeljem tih jednadžbi objasniti sve pojave u svemiru; bilo bi to kao da čitamoBožje misli. Sam Einsteinov pokušaj poprimio je oblik jedinstvene teorije polja.Iako se tom ambicioznom potragom bavio sve do svoje smrti 1955., Einstein nije pronašao jednostavnu i moćnu jednadžbu koja bi objasnilasve prirodne fenomene u logički konzistentnom obliku. Einstein je svoj cilj pokušao dosegnuti sagledavajući sve fenomene, relevantne za fiziku, kao interakcije kontinuiranih polja. Znamo da senjegov neuspjeh može pripisati neuvažavanju polja i sila koje djeluju na mikrofizičkoj ravni stvarnosti: ta polja (slabe i jake nuklearne sile) središnje su za kvantnu mehaniku, ali ne i za teoriju relativnosti.Većina današnjih teorijskih fizičara prihvatila je različite pristupe: oni uzimaju kvante – ili diskontinuirani aspekt fizičke stvarnosti – kaotemelj. Ali fizička priroda kvanta ponovno se interpretira: oni više nisuzasebne čestice materije/energije nego radije jednodimenzionalna vibri-rajuća vlakna, »strune« i »superstrune«.

Fizičari nastoje povezati sve fizikalne zakone kao vibraciju superstruna u višoj dimenziji prostora. Svaku česticu promatraju kao strunu koja proizvodi vlastitu »glazbu«,zajedno s drugim česticama. Kozmički gledano, čitave zvijezde i galak-sije vibriraju zajedno, kao što to, u konačnici, čini i čitav univerzum. Za fizičare je izazov pronaći jednadžbu koja pokazuje kako se jedna vibracija odnosi spram drugih, ne bi li se sve mogle konzistentno prikazati u jednoj jedinoj super-jednadžbi.Ta jednadžba dekodirala bi sveobuhvatnu glazbu koja je najsilnija i najtemeljnija harmonija svemira.U ovom trenutku, na TS-u temeljena teorija struna ostaje ambicija i nada: nitko još nije predstavio super-jednadžbu koja bi mogla izrazitiharmoniju fizičkog svemira u formuli tako jednostavnoj i temeljnoj kao što je Einsteinova izvorna jednadžba E=mc2. Štoviše, u vezi s tim ima toliko problema da sve više fizičara tvrdi kako je možda potre-ban bitno drugačiji koncept kako bi se ostvario napredak.

www.vbz.hr  na ovoj adresi možete pogledati nastavak priče o integralnoj teoriji svega!