...Kad bi barem mogla opisati i objasniti sve ono što imam u sebi za tebe...Kad bi barem mogla opisati ova krila ,koja su me, potmognuta vjetrom,potpomognuta tvojom ljubavlju ,vinula u visine i bez imalo straha dovela na tvoj dlan...

...Bez imalo straha mirno sam ostala na tvom dlanu ,ne pokušavajući odletjeti ni u jednom trenutku...Baš kao da sam znala da ćeš me obgrliti svojim rukama,zakloniti od drugih i onako privijenu uz svoje grudi odvesti na sigurno...Kao da sam znala da ćeš smiriti moje srce,uzdrhtalo od letenja i da ćeš ovako pažljivo milovati moja krila...Kao da sam znala da ću svijet,koji sam tražila ,vidjeti na tvom dlanu i da ću svu nježnost tog svijeta otkriti upravo privijena uz tvoje grudi...

...Teško je sve to opisati ...Teško je ,jer... kako opisati ugodan vjetar koji je svojim kretajem podigao pticu u nepregledive visine i potom je nježno i polako ugnijezdio na svom dlanu...Nije jednostavno...

...Teško je naći prave riječi za to...Ili..možda nije...