Kako samo malena sitnica,malena mrvica može obradovati.Baš kao i pravu malu pticu....Dok luta ulicama,poljima i livadama u potrazi za svojom mrvicom,puna je straha i strepnji ....a kad je nađe,veselo zamahne krlima.....pokupi je i odleti visoko....zadovoljna....To je radost njenog života...to je ono zbog čega živi i što joj dan čini osmislen....Ta malena mrvica daje joj snagu da leti,daje joj razlog da pjeva....Al zašto te mrvice mora uvijek u grču i strahu skupljati...?Zašto se bezbrižno i jednostavno ne došeta ili ne doskakuće do njih?Ne može....Ne može jer je okružuje okolina ne baš druželjubiva.....Jedino ako je stavite u krletku i hranite je  u zatvorenom i skućenom prostoru...jedno možda tako neće osijećati toliki strah i strepnju oko sebe...ali vjerujte...neće ni osijećati ni onu radost ,onu ljepotu kad se vine u visine raširenih krila i kad poleti  u zagrljaj neba.....