Preskočiti ću nekoliko prvih redaka ove priče…

Preskočiti ću…onaj uvod…kad si svojim osmjehom…svojim riječima…i s onim satenskim dodirom …otvorio… meni do tada…ne stvaran i nemoguć …svijet…

Svijet o kojem sam sanjala…i za kojim sam, odavno već odustala tražiti ključ…

 

Preskočiti ću i ono pitanje… za koje nikada neću saznati …odgovor…

Pitanje…otkud baš tebi ključ tih vrata…tebi, koji si tako daleko…tebi, koji si bio potpuni stranac u mom životu…

Tebi …koji si zakoračio ovom stazom …što se život zove…dosta prije mene…

Tebi…koji si…ostavljao svoje tragove…nježnosti …na nekim ljepšim…mekšim i tebi možda toplijim posteljama…toplijim od ove moje…

 

I ..da li si već mnogo puta …otvarao neka slična vrata…nekim sličnim dušama poput moje???

Vjerojatno …jesi …

Da li si … zajedno s tim dušama ulazio…u taj njihov  predivan svijet…svijet ljubavi???

Vjerojatno…jesi…

Vjerojatno si … zajedno s njima tražio ljepotu življenja, što je dvije zagrljene duše mogu …učiniti …

Vjerojatno …jesi …jer ušao i  u moj svijet…

Ušao si zajedno sa mnom…otvorivši mi vrata poput pravog kavalira…i svojom dušom zagrlio moju…i zagrljajem mi donio …ljepotu…

 

Da…zavoljela sam te…

Zavoljela sam te …tako brzo…tako lako…tako jednostavno…

 

Al…preskočiti ću i taj redak ove priče…i…potrošiti ću samo nekoliko slova …da ti kažem…kako je…svaki put sve teže i teže …  izlaziti iz tog svijeta…

Teško je izlaziti …i vračati se …u ovaj…bezbojan …bezmirisan…svijet…

U  ovaj gdje…je svaki udah…bolan…

 

Potrošit ću samo nekoliko slova da ti kažem…kako jako i snažno …kad sam u tvom naručju …kako pokušavam zalupiti vratima…i ostati u ovom …našem svijetu…

U svijetu gdje…čujem kako u snu …dišeš pored mene…

 

Al…ne mogu sama…

Teška su…i…ponekad čak uspijem doći ,gurajući ih ,do samog kraja...i tada mi je samo potreban…jedan okretaj ključa…a…ključ…ključ  je u tvojim rukama…

Ključ je u tvojim rukama…a okretaj…taj jedan…mali..a tako bitan okretaj…znam…u mojim je prstima…

I…preskočit ću i ovaj zadnji redak…i…ostaviti ću prazno mjesto…na ovoj stranici…

Ostavit ću puno mjesta…da se slobodno krećeš…

Da …dodirneš sve što ti je drago…

I…pokušat ću…okrenuti lice kad bude…umiveno suzama…

Pokušat ću da…tebi ne kradem osmjehe…da ti ne kvarim…dan…zbog moje nemoći…zbog moje slabosti…što vrata ne mogu pogurati…

A …svojim tijelom i svojom dušom…grijat  ću  postelju …na kojoj spavaš…

I u toj toplini…tražiti snagu …za onaj …mali…a tako bitan okretaj…

 

Volim te,Šašavko!!!