…Uvijek kad sam s tobom toliko toga ti imam za reći,toliko toga ti imam za…dati……i tada ne znam odakle da krenem…Riječi mi se izgube u tvojoj blizini…postanem  pomalo nespretna  i ne znam …da li da te ljubim…da li da ti pričam…Ne znam što bih prije…al…nekako ,uvijek pobijedi ono…da te ljubim…pa puno toga ostane …neizrečeno…

I sinoć ,kad si mi poželio laku noć…kad si se uvukao ispod toplog pokrivača…u tišini…u lijepoj tišini…koju si upravo ti…učinio lijepom …nađoh  u knjizi ,koju čitam,citat, u kojem upravo piše ono…što ti htjedoh reći…

„Volim biti s tobom zato što mi nikad nije dosadno.Čak i kad ne razgovaramo ,čak i kada se ne dodirujemo,čak i kada se ne nalazimo u istoj prostoriji,meni nije dosadno.Nikada mi nije dosadno.Mislim da je to zato što imam povjerenja u tebe,što imam povjerenja u tvoje misli.Možeš li to razumjeti?Volim sve što vidim u vezi s tobom,kao i sve ono što ne vidim.Međutim,znam i tvoje mane.Ali,zapravo mi se čini da se tvoje mane dobro slažu s mojim vrlinama (i obratno)……Ti vrijediš više nego što pokazuješ ,a sa mnom je obrnuto.Meni je potreban tvoj pogled da bih imala nešto više…čvrstine…“

Anna Gavalda  „Kako sam je volio“

Volim te ,Šašavko!!!