Bliži se još jedan…Božić…

Još jedan okićen bor…ispod kojeg …neće biti naših…darova…

Još jedna dogorjela svijeća ,titrat će na mom stolu …i praviti sjenke po zidu…

A…u svakoj toj sjeni…ja ću vidjeti…tebe…

Vidjet ću kako mi prilaziš…dok sat otkucava ponoć …i kako prislanjaš svoje usne na moje…i u toj … preglasnoj tišini…čuti ću, kako ti šapućem…Sretan Božić…

 

Ti ćeš tada…znam…kao i uvijek …kad te imam…kad si tu…ti ćeš tada nastaviti svoje poljupce dijeliti mome licu…

Zadržavat ćeš usne …na mojim usnama…a zatim ćeš… svoje meke i tople poljupce …postepeno i polako poklanjati …svakom dijelu moga tijela…

I kao i uvijek …kad te imam…kad si tu…dopustit ću tvojim rukama…da se kreću …gdje god požele…

 

 

Dopustit ću im…jer znam ,gdje ćeš htjeti ugrijati svoje dlanove…

I baš tu…upravo tu…između mojih bedara…tvoji dodiri postaju… najmekši…a moji titraji…poput sjene na onom zidu…postaju sve …jači…

I sad…kad su tvoje ruke …tu…ne dam im da odlutaju dalje…jer kad su tu,baš tu…tada …u meni bude …onu slatku žeđ…žeđ za okusom…tvoga tijela…

 

I kao i uvijek…kad te imam…kad si tu…uzvratit ću ti svaki poljubac…i svaki tvoj dodir ,preslikat ću…svojim rukama i svojim usnama…na tebe…

Al…ne znam…ne znam da li ću uspjeti …toliko ljepote….tebi prenijeti….

Toliko  ljepote …koliko je ti…svojom blizinom…meni pružaš…

 

 

I dok…sad već…do kraja izgorjela svijeća…titrajima svojim…zadnje sjene po zidu crta…još jednom ću ti šapnuti…Sretan Božić…

A ti ćeš znam …čuti taj šapat…i osjetit ćeš svaku ovu misao…jer…bit će to…tiha …tiha…noć…

Biti će to noć …u kojoj ću …možda više nego ikad…….poželjeti tvoje …Dobro jutro…