Zima je upravo stigla i svojim hladnim vjetrom pozdravila okićen i , ukrasnim lampicama  rasvijetljen grad…jer, kao i uvijek…sa dolaskom zime , Božić nam je  na pragu…Ulice su bile prepune prolaznika ,što  su  užurbano koračali ,zaokupljeni svojim mislima…a ona je ,skrivena od njihovih pogleda,promrzlom  rukom brisala suze s lica…s lica ,koje je samo nekoliko minuta prije,bilo obasutu njegovim poljupcima…

Sjedila je u prohladnom autobusu i nije imala snage okrenuti glavu prema onom mjestu ,gdje je on stajao i čekao na njen … oproštajni  pokret rukom…na njen pozdrav…Nije mogla zaustaviti suze,a grč u grudima i želudcu stvarao je bol od kojeg nije mogla …disati…I još samo nekoliko minuta… i autobus će krenuti…a ona još uvijek ne okreće glavu…ne želi da joj slika odlaska…slika udaljavanja …ostane zamrznuta u oku…Jednostavno nije mogla gledati ,kako njegov lik  nestaje…u daljini…

U tom trenu…ispod njenog  prozora…dvoje mladih …pozdravljali su se poljupcima  …i  ona je u njihovim očima vidjela onaj sjaj…sjaj koji, ni da se sve lampice skupe u jednu…ne bi mogle zasjati tako lijepo…tako jako…kao što su sjale njihove oči…Tada shvati …da je njena mladost odavno iza nje…al se  u istom trenu upita…zašto i kako…ona opet…u godinama kojima je…u svijetu koji je okružuje ,u kojem živi …zašto i kako,pored svega … ona opet osjeća …ono što se zove …zaljubljenost…

Tražila je odgovor ,pogledom uprtim u dvoje mladih…i …dok je autobus polako kretao …njene misli odlutale su …u one sate ,koji su upravo bili iza nje…Listala je u svojoj glavi slike,poput nekog albuma…i prisjećala se svakog detalja u kojem je uživala…Uživala je u zagrljaju i poljupcima čovjeka …kojeg je …zavoljela…Uživala je u njegovim dodirima,uživala je sklupčana ,onako naga uz njegovo …tijelo…Uživala je u šetnji…u stisku  njegove ruke , što je držala njenu…i u pogledima prolaznika što su ih promatrali,dok je ona s osmjehom i s nekim neobjašnjivim ponosom koračala pored njih…

I sad …dok je sa svakim prijeđenim kilometrom ,između njih, daljina sve veća…kad je opet u svijetu u kojem živi …ona opet ,po ko zna koji put , prelistava album onih istih slika…onih slika …kad joj je duh nadolazečeg Božića poklonio da uživa u čovjeku…kojeg je …zavoljela…

I …jedino što joj sad ,nakon svega preostaje je …da pogleda u Nebo…i s jednom običnom riječju …dočeka Božić…

…Hvala…