Možda ipak ... jedne noći ... kad se sve one neizgovorene riječi ... nagomilaju ... i kad ipak odluče potražiti put ... što vodi ... do onog mjesta gdje smo ostavili ... toliko nedovršenih rečenica ... možda će ipak te noći ... vrijeme biti na mojoj strani ...
Možda će te noći ... vrijeme konačno shvatiti da te trebam ... ne samo za tu noć ...
Možda će konačno shvatiti da te trebam u svakoj drugoj nadolazećoj noći ... i svakom novom nadolazećem danu ... i dopustiti mi da ... ostanem ... da ostaneš ...
Možda će shvatiti zašto sam svo ovo vrijeme maštala kako ću se buditi pored tebe ...
Možda će shvatiti zašto prolazi toliko isprazno ... kad u njemu nema ... barem nečeg tvoga ... kad u njemu nema ... nas ...
Možda će ipak ... jedne noći ... vrijeme shvatiti da ...ma koliko god ono prolazilo ... koliko god mi skrivalo i odnosilo tebe ... možda će shvatiti ... da si ti ... ipak ...tu ... unutar mene ...i možda će te noći ... konačno shvatit ... zašto i ovu noć ... budna čekam ... na tebe ...
Čekam tvoj glas ... tvoj osmjeh ... tvoj dodir ... čekam da mi vrijeme pruži vrijeme u kojem ću sve nedovršeno izreći ... u kojem ću riječima,dodirom i svime onim što jesam i što je u meni ... u kojem ću osloboditi svu ovu nagomilanu ljubav,strast,nježnost ... u kojem ću sve to uspjeti rasuti po tebi i ... konačno opet biti ... i ostati ... tvoja ...
Možda će ipak ... jedne noći ... vrijeme shvatit da dalje ... ni na trenutak ... ne ide ...bez ... nas ...