Mislila sam da će biti lakše ,ako zaustavim ,nekom unutarnjom snagom ,ovu čežnju za tobom ...

Da će biti lakše ako prestanem maštati ...  o nekim našim novim  ... susretima ...

I da ću tako možda lakše ... prihvatiti ... da si ... ipak ... nedodirljivo ... daleko ...

 

Mislila sam ... ali ... ispod površine  ... te ,naizgled dobro odgljumljene mirnoće ... iza svakog mog pokreta  i iza svakog zvuka ... ćak i onih neizgovorenih riječi ... sve prisutniji ... sve jači ... sve glasniji ... bio je tvoj miris ... tvoj glas ... tvoj dodir ...

 

Mislila sam da ću ... kako vrijeme prolazi ... da ću nekako prihvatiti   ... stvarnost ...

I mislila sam  ... da me  ... pomisao na ... onu gustoću zraka ... gustoću koju osjetim na svojoj koži ... u onom neposrednom trenutku prije samog dodira naših tijela ... gustoću koja nečujno vrišti ... od želje da te što prije ... grudima dodirnem ... mislila sam da me  ta pomisao ... s vremenom ... neće toliko ... boljeti ...

 

Ali ... boli ...

Boli ... i ... sva ona moja unutarnja snaga za koju sam mislila da je ... imam ... i da ću s njom pobijediti ovu čežnju ...  noćas je posustala ...

Noćas je moja mašta ... opet pobijedila ...

 

A mislila sam da ... mogu pobijediti ... čežnju ...

Mislila sam ...