Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
893
OD 14.01.2018.PUTA
običnost...
Čaša vina ispijena, na njenom dnu još lebde naši zadnji udisaji. Greškom bogova spojene su nam duše. Stojimo na trgu kao dvije zalutale ptice. Dok žuriš u noć, zaklanjaš usne da ti ne vidim osmijeh. U krošnji vjetar rotira uvijek istu pjesmu, ptica je proletjela, nebo se odmaknulo i pustilo nas da se oprostimo. Prolazna usijanja srca bljesnula su i nestala, kao munje na nebu. U nizu pitanja što sam ih objesila oko vrata poput ogrlice, množe se neizrečeni odgovori... neizvedivost. Oči prolaznika ne zaustavljaju se na nama. Obično smo neobični. Promijenjena, gledala sam kako ti zvijezde namiguju, dok odlaziš prema izlazu iz mog života. Ponoć. Gasim svjetlo. Dok spuštam glavu u pjenu snova, demoni gutaju moju dušu i odnose je na davno postavljen stol da se opet bogato s njom pogoste. Njeni elementi će se ponovno skupiti, u poderotinama dovući i zauzeti svoje mjesto pa krenuti ponovno do izgladnjivanja demona. Nataložila se, pokrila se i poprimila je sve oblike oblika. Ispod jutarnjeg plavog neba lomi se i nestaje opet u svojoj običnosti ljetnog dana.
bglavac
edin.kecanovic
