Kalendar događanja

Član wendy.tanja

Upisao:

wendy.tanja

OBJAVLJENO:

PROČITANO

313

PUTA

OD 14.01.2018.

Vođenje dnevnika kao način osobne psihoanalize-samoliječenja

Vođenje dnevnika kao način osobne psihoanalize-samoliječenja

 

 

Prvo, na što sam pomislila, kad sam vidjela mogućnost objavljivanja stranica iz svog dnevnika, bili su moji dnevnici , bilježnice, koje sam strpljivo pisala, svaki dan, ujutro i uvečer, godinu dana.

Prvotno sam mislila od toga napisati knjigu. Ta opcija je još otvorena.

Pa onda opet...to je toliko osobna stvar, dotiče se srži moje duše..najbolje da ja to  lijepo uništim.. Jer, osobna bol koja me je potakla da krenem od uzroka te boli, i izliječim se, nije za sve poglede..


No..nekako sam to sve ostavila vremenu..

Nikad nije kasno za uništiti dokazni materijal.

A onda opet vlastiti protuargument:  pa, sve si to ti.. I ništa od toga nije napisano da bude tvoja porota..


Nego pokazatelj tvoga učitelja, kojem si se obratila da ti pomogne..vlastite  tebe, tvoje Duše, kojoj si se obratila kao vodiču..


U ovom slučaju, radilo se o jednom strahu, koji je vukao korijenje iz ranog djetinjstva- rani koja se zove ODBAČENOST...

Živjelo je to u meni dugo..

Sasvim se lijepo uklopilo u sheme mog života—bolje rečeno-kamufliralo se..

Od trenutka kad sam kao malo dijete doživjela razdvajanje roditelja, pa onda razdvajanje od majke (ne za stalno, bila je godina dana u pitanju-zbog njene bolesti i terapija po bolnicama), ta rana odbačenosti se lijepo prikrila i malo po malo, počela se širiti na druge aspekte života..

Brak je bio siguran temelj, gdje ta rana ne može smetati.. Stabilnost, sigurnost, sve su to stvari, koje nisu dozvoljavale  nesklad..

Ali negdje se odbačenost morala ispoljiti, kako bi konačno bila zauvijek, kao suvišni mehanizam, maknuta iz sfere svijesti i podsvijesti..

Već sam naveliko bila zaposlena u staračkom domu, gdje radim..

I nije me previše brinulo što nemam puno kontakata, prijatelja i prijateljica..Sve je to bilo površno, što sam imala.. Nisam ni sa kim mogla pričati o mojim nadubljim stvarima iznutra..

Prijatelji su dolazili, odlazili, nije me to previše zabrinjavalo.

Dok se nije pojavila ona... Došla je kao patronažna sestra, i jednom mjesečno obilazila štićenike..

Odmah smo se razumjele.. Na terasi doma, započeli smo razgovor, kao da se znamo jako, jako dugo..

Nije bila lijepa..Kratka plava kosa, pomalo nezgrapan hod, mršava, ali sve to, toliko je bilo nevažno..Njene smeđe oči su  bile prepune topline, i nečega, što će mi se tek kasnije pokazati kao Učitelj..Nečega, što će mi konačno zauvijek izliječiti ranu, koja me je nesvjesno ipak nagrizala..

Predivna je ona bila duša..  Širokog srca, i spremnosti da pomaže..

Pričala je o tome, kako je od suhog ateiste, počela vjerovati u Boga, koji joj se pokazao u svom punom sjaju, na vrlo neobičan način:

imala je svoju osobnu krizu.. Na sam badnjak, popela se u svoju sobu, i zaplakala..Suprug joj nije bio nikada podrška..

Tada  se u sobi pojavilo svjetlo..Iako je bio mrak.. U trenutku je  njena duša bila prenešena u  raj i pakao, ali ne kao mjesta, jer, kao mjesta, oni i ne postoje.. Bila je prenešena u mozgove ljudi, onih najnegativnijih, bila je prenešena direktno u stanja u kojima su ljudi živjeli, stvorivši vlastite paklove..

A onda je vratio u svoj zagrljaj ljubavi..

Nakon toga, ništa više nije bilo isto..

Plakala je danima... Shvatila je, što ne treba biti.. I što treba biti...

Fascinirala me je njena duša.. Njene ruke su uvijek bile tople, kada mi je od milja znala dugo milovati leđa, koja su onda vazda bila napeta, i umorna..

najviše od svega sam željela da odemo jednom na kavu.. u domu nismo mogli pričati predugo..

No, ta kava je pričekala malo duže vremena..

Dobila je novi, bolji posao u ambulanti, i nije više dolazila u dom..

Tada sam ja, da ne izgubimo kontakt, jednom tjedno dolazila kod nje u ambulantu, i donosila joj cvjetić-voljela je kaktusiće, ili pjesmu.. Volim pisati pjesme, posebno o divnim ljudima, koji imaju isto takvu dušu..

Jedino što smo izmjenjivali, bile su sms poruke.. A bili smo fizički relativno blizu.. Bila je osobenjak svoje vrste, uvijek u obavezama, i pazila sam da je ne uznemiravam previše..

Ti cvjetići i pjesme, tu i tamo koja poruka, bilo mi je dovoljno da budem smirena..

Dok konačno, moj vodič iznutra, moja vlastita duša, nije rekla, da je vrijeme za učenje- i liječenje..

Još nisam znala kakva me lekcija čeka.

Sve je bilo u najboljem redu..

Bila sam na izletu sa obitelji..prekrasan, divan dan.. Opuštena atmosfera na ribnjaku..Djeca pecaju sa tatom, ja uživam, odvojena od njih, gledajući odsjaj sunca na glatkoj površini vode..

I čujem..mobitel—poruka...

Srce bi mi uvijek zatitralo, znala sam od koga je..

Pogledam, i  bukvalno, skoro izgubim tlo pod nogama: bile su to kratke i jasne riječi: ne trebam te! idi iz mog života!

„Kako?“..pitala sam se..“Zašto“... nije mi uopće bilo jasno.. pa, sve je bilo savršeno.. Niti smo smetale jedna drugoj, čak niti jednom otišle na kavu...

Bože, koja je to bol bila u meni..Strah, onaj iskonski strah da je ne izgubim, sada me je udario najvećom žestinom..

Ono dijete u meni je vrištalo, plakalo: „molim te, preklinjem te, samo me nemoj odbaciti“..

Međutim..za naš vlastiti razvoj i sazrijevanje, naša duša nekad izabire najneobičnije Učitelje..

Koji znaju biti itekako nemilosrdni..

Ali, ponekad i to zna biti način, da konačno postanemo slobodni, i ljude volimo neopterećeno, držeći ih kao ptice na otvorenom dlanu, a ne, stisnutih šaka, u strahu da ih ne izgubimo..

Nakon početnog šoka, prvo je trebalo tu ljutnju izbaciti iz sebe..

Bol  iznutra je bila tako nesnosna, da sam u nekim  trenucima morala cviliti kao malo dijete.. Koliko suza sam tada isplakala.

Sve mi se to činilo nepravedno, apsurdno..

A tek kasnije ću ustanoviti da je itekako imalo smisla..

Vlasnica doma je moja prijateljica.. Zamolila sam je, neka mi pronađe desetak starih  tanjura, i koju čašu..

Rekoh..kad mi dođe da ću puknuti od bola, razbit ću tanjur.. Bolje staklo, nego ja...

Ah, kakav je to bio oslobađajući osjećaj.. Zvuk razbijenog stakla u zid, kao da je razbijao dio po dio moje tuge...

Ali nisam zastajala na tome..

Nisam željela kriviti nikoga za ovo što se događa, nego silno zaželjela ući u nadublje dijelove sebe, i pokušati otkriti  uzrok svega toga..

Na kraju, uvijek problemi polaze iz nas, iz naše psihe..

Odlučila sam postati vlastiti psihoanalitičar..  Jer duboko u meni je i dalje bila želja da ljude volim na najljepši, oslobađajući način..

Prvo što sam pomislila, je to, da proučavam knjige o psihoanalizi..psihologiji..gutala sam sa zanimanjem sve, dok nisam naišla na jednu knjigu, koja upućuje na vođenje vlastitog dnevnika..

Svako jutro i veče, prije svih aktivnosti, napisati prve misli koje dođu na pamet.. može to biti i nesuvislo, nema veze...

Ali će voditi do konačnog razrješenja svega što  je spleteno, a ne znamo kako odvezati..

I počela sam.. Za vodiče sam uzimala kako sam u tim trenucima osjećala..  U ono vrijeme bio je to i Isus, nekad anđeli, nekad  vlastita duša u meni..

Godinu dana, svaki dan sam strpljivo pisala.. Na poslu, prije nego krenem u akcije, uvečer...

Da bi na kraju shvatila da mi je ta bol, nanešena kroz tu osobu, bila pokretač ka vlastitom rastu i sazrijevanju..

Nismo se vidjele nakon toga više godina.. Željela sam joj zahvaliti.. nezamislivo, ali istinito..

Što mi je bila takav nemilosrdan, a zapravo potreban učitelj...

Jednom je samo zazvonio mobitel:

„Draga, dolazim po tebe, idemo na kavu...“

Opet šok..Ali onaj pozitivan..

Otišle  smo zajedno..Reče mi, da mi se uvijek divila, i da joj oprostim što je bila onako gruba, zapravo, nisam ja kriva onda bila, bila je u krizi..

I povjeri mi se, čekajući moju osudu, reče: „Znaš, konačno sam našla čovjeka moga srca. Zasada smo samo ljubavnici, ali, ionako nema od moga braka ništa..“

„Još me ne poznaš“..rekoh joj,“Kod mene samo istinska ljubav između dva bića  važi kao mjerilo, kakve nevjere i pronevjere, to me ne zanima, po meni, veća je pogreška ostati sa onim kojega ne voliš, nego ga prevariti sa onim kojega voliš.. Za mene samo ljubav igra ulogu. ljubav kao jedini zakon. Ostalo je sve prazno slovo na papiru..“

Zagrlila me je čvrsto..

Tako smo se opet razišli.

Čula sam od nekoga da više nije tamo gdje jest.  Da se rastala i odselila daleko..

Napisala sam dva romana.

Prvi je posvećen baš toj boli i transformaciji kroz tu bol..

Drugi je posvećen traženju duše moje duše, koja se tek sada pojavila, kada sam je spremna i potpuna u slobodi, bez vezivanja, mogla dočekati..

Iako bi ovaj članak sa ulomcima iz dnevnika trebao biti u jednom dijelu, morat ću radi opsežnosti, pisati u više dijelova..

Pišući dnevnik, povezujući se sa mojim vodičima, dobila sam i neke prekrasne vizije, koje ću pokušati pronaći  i napisati..

Mehanizam straha od odbačenosti, konačno je nestao..

Sve je u našoj volji, koliko sami od sebe trebamo polaziti, kada nas  neki problem uznemirava..

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 27.07.2013. 10:07h

    Član shadowofsoulMerlin9

    odbacivanje i prihvaćanje ljudi u našem životu... svako odbacivanje boli, svako prihvaćanje otvara nova vrata

    kod mene je priča tekla sa psima:

    Lorki, malena, stara tek oko 2 ili 3 tjedna, dobivena na poklon od voljene osobe, prošle smo tu noć skupa, ujutro sam je odnijela kod njega od koga sam je dobila i ostavila je u kutiji ispred njegovih vrata

    došla sam doma, srce mi se kidalo, muž me pita a gdje je psetance, rekla sam da sam ga vratila, srce mi se i dalje kidalo, muž je otišao na posao, zazvonio je telefon, on se javio i kaže: "što radi Lorki ovdje, našao sam je u dvorištu, sišla je sa drugog kata i sva sreća da nije izašla na Selsku, nego u dvorište, našla ju je susjeda i pozvonila meni, evo je sa mnom, dođi na piće da se dogovorimo"

    odletjela sam iz Utrina na Selsku gdje me čekao, sva u suzama, srce se kidalo... kad sam je uzela u svoje ruke, zaridala sam kao nikad u životu i nikad se više nismo odvajale, do njenog odlaska 23.8.2003.

    Šuška, pronađena u Gajnicama 2.9.2002. navečer, ispred moje zgrade, ispod auta

    uzela sam je gore, ali sam se predomislila i Ljilja ju je u 1.30h odvela sa sobom... zovem je, kaže vratila ju je vlasniku...

    nisam spavala... srce mi se kidalo i kidalo i ujutro sam se digla i išla je tražiti po Gajnicama... našla sam je u Ulici Kerestinečkih žrtava, kako leži na parkiralištu, izletjela iz auta i zgrabila je, potrčala mi je u susret, suze su mi se slijevale niz lice, plakala sam nasred ulice, čovjek na biciklu je stao i bio uz mene i nju dok se nisam smirila, u suzama sam mu isprekidano sve ispričala, nasmiješio se i rekao: "ne nađemo mi pse, oni nađu nas", a te iste riječi je uvijek govorila moja Slavica i kao da je ona kroz tog čovjeka ostavila poruku...

    kako onda, tako - evo je i sada sa mnom....

    priča ima sretan kraj...

    zašto sam u prvi tren odbacila ta dva bića, koja sam kasnije zavoljela kao svoju djecu (mi, koji nemamo djece, druga bića u našim životima volimo kao svoju djecu)??? jesam li se prestrašila nečega, vezivanja, obveza itd.? ne, ne bojim se obveza, ali nešto u meni nije dalo da ih ostavim...

    ista stvar je bila i sa Davorom: kad god sam na početku veze htjela nešto promijeniti, srce u meni se kidalo i to nije dalo!!!!

    i dobro da sam slušala srce, dobro da sam slušala taj nemir u grudima kad sam htjela nešto učiniti po volji razuma, a kontra volje srca

    i, shvatila sam, da uvijek - kad slušam srce - imam mir u duši; kad poslušam razum, imam nemir, nespokoj, tugu, žalost....

    W.T., hvala ti na ovom lijepom iskrenom i dubokom članku, koji je i kod mene potaknuo ovo što sam sad napisala, a kome nikad nikome ništa nisam rekla o tome, osim 2 osobe i o još jednom takvom događaju, ali o njemu ne želim i ne mogu ovdje pisati, jer ga još bolujuem u sebi i, znam, i to ću si oprostiti kao što sam si oprostila i ova dva napuštanja i odbacivanja, koja su imala - hvala Bogu, sretan kraj

  • 27.07.2013. 11:42h

    Član wendy.tanjaMerlin7

    Hvala i tebi, Shadow, na tvom iskrenom odgovoru.. Znaš, neke stvari nas jako, jako znaju boljeti, i nismo u početku svjesni, da te boli služe za naše dobro.. A još veći stupanj je, kada od Učitelja, od kojeg si kroz bol naučila voljeti još više, postaneš i sama učitelj.. Na žalost, ja sam morala samo jednom u životu napraviti sličan potez prema drugoj osobi, i vjerovala ili ne, prepoznala sam u njoj mene, kakva sam bila prije... Shvatila sam da riječi "ne mogu zamisliti život bez tebe", nisu riječi sa kojima će ta osoba moći formirati zrele buduće veze..

    Bila sam možda okrutna i nemilosrdna, jer to nije dio mene, uvijek sam ljude držala uz sebe i pazila ih, kao majka djecu..No..djeca moraju ponekad odrasti.. otići u svijet.. Voljeti, a da svoje najmilije biće mogu uvijek otpustiti iz dlana, bez straha..

    Nije to lako..Nikako.. Ali..Jednom će doći sve na svoje.. I jedna drugoj ćemo moći pogledati u oči bez imalo osude..

    Znam da će to doći, ali ne još..

    Kroz par odlomaka, napisat ću što sam proživljavala kroz tu bol..

    Hvala ti..

    idemo dalje...

  • 27.07.2013. 11:56h

    Član shadowofsoulMerlin9

    Image and video hosting by TinyPicda, W.T., zbog toga sam te i osuđivala, jer sam i sama to učinila, zbog toga nisam to mogla podnijeti kod sebe, a vidjela sam kod tebe, druge osobe i bila sam ljuta (ne na tebe), već na sebe, ali ne videći u sebe, rodila se i kriva projekcija i kriva usmjerenost pa je dovela do neviđenja očite istine, koja je kucala u meni kao i ono nemirno srce, koje se uznemirilo kad god ga ne bih poslušala i koje se uvijek uznemiri kad ga ne slušam...

    jedna divna divna Duša mi je prije par tjedana otvorila zatvorene oči, koje su bile nekad otvorene pa sam ih nekako zatvorila, ni sama ne znam zašto, a rekla mi je: "ti čuješ intuiciju i poruku kamo trebaš krenuti, ali je zanemariš i onda napraviš krivo"

    (hvala divnoj Duši divnih očiju što sam imala priliku razgovarati s njom iskreno i hvala joj na onom blagom pogledu kojim me gledala dok smo razgovarale)

SADRŽAJ UPISAO

Član wendy.tanjaMerlin7 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana wendy.tanja dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

STUDENI...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Lijep i radostan dan vam želim. Lp

    02.12.2019. 06:52h
  • Član bglavacbglavac

    Pozdrav!

    26.11.2019. 06:59h
  • Član vanessavanessa

    ♥*bglavac, hvala također

    24.11.2019. 20:57h
  • Član vanessavanessa

    naišo yahoo♥♥♫♥*♪♫♥♥tko naiđe njemu pusa

    24.11.2019. 20:55h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi, lijep dan vam želim. Lp

    23.11.2019. 08:10h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ♥♫♥*♪♫♥♥t

    22.11.2019. 21:40h
  • Član vanessavanessa

    ♥*:))))))))*

    11.11.2019. 16:31h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info