Iako nas uvjeravaju da je za nas euro bolja opcija od kune, da sada monetarno i geografski (Schengen) pripadamo velikoj obitelji ja se osjećam tjeskobno, moj svijet se smanjio, eurizacija ga je smanjila i tako su se smanjile i moje mogućnosti. 

Možda je to normalan osjećaj, ja sam vizualni tip, a za puno kuna dobiješ malo eura i meni to jest vizualno smanjivanje. A zamislite, tim smanjivanjem se ne smanjuje ni inflacija, ni cijene. Ludnica

Oni koji su odrasli u velikim obiteljima će možda znati o čemu pričam, u brojnim obiteljima uvijek netko ostane gladan, jer oni jači, brži i snalažljiviji zgrabe više. Nadam se da se ova tjeskoba neće pretvoriti u napadaje panike.

Ne usudim se trošiti ni za ono najnužnije, po sto puta preračunavam u glavi cijene s osjećajem da nas svi vuku za nos i varaju. Mozak mi je postao dvovalutni, a to silno preračunavanje je moju svakodnevicu pretvorilo u šizofrenu stvarnost.

Ne usudim se platiti račune preko internet bankarstva jer nisam sigurna u konverzije sustava, ne znam hoće li mi kunsku cifru oduzeti omaškom u prevelikoj euro cifri. Početni saldo mi prikazuje u eurima, a nakon pretraživanja kretanja po računu sustav nekako taj saldo opet vrati u kune.

Ma, luda kuća, totalna šizofrenija.