MAGICUSOVA PJESMA

Merlin iz dlana rasipa zvijezde

i umorne duše spaja

snovima... pjesmom riječi jezde

prepune zvjezdanog praha

Vrata su dvorca širom otvorena

da uđu svi sanjari

i svjetlost i sjena

zvijezde , mjesec i sve tajnovite stvari

Ljubav na prijestolju sjedi

sa krunom od mnoštva dragulja

tu zajedno se šuti i besjedi

I duga se kroz prozore šulja

Spojili smo srca.. sve nade i čežnje

kao bisere u ogrlicu bez kraja

svoje snove... tajnovite težnje

da pronađemo kutak svog raja

Magicus rođendan slavi

preživio je mnogo zima i ljeta

nebo nad njim se plavi

kroz odaje mnoštvo anđela šeta

Navrati putniče zalutao u noći

i odmori svoju umornu dušu

dat ćemo ti čarobne moći

vjetrove ljubavi što u srce pušu

otkrit ćeš ponovo svoje sanje

napit se vode iz bistrog vrela

magicusovo čarobno zdanje

sve brige skida sa tvoga čela

Pjesnikinja

Moj Plavi Svijet

Postoji jedan oku nevidljivi svijet
Satkan od paučinastih misli
Gdje jedva je čujan i leptirov let
I svi osjećaji u Duši u jedno su se stisli.
To moj je Plavi Svijet
Gdje čini se da ne postoje ljudi
Jer nema ljutnje i mržnje
Nitko nikome ne sudi
Gdje Anđeli su poput nebeskoga cvijeća
I Svemirom se širi miris

Da

To je Sreća
Ne znam gdje taj svijet prebiva
U snovima... ili je sve to mašta,
Ali osjećam da sve je Istina živa
Jer Svjetlost svaku pogrešku oprašta
I pjesma se širi vodom i zrakom
Svaka travka ovu pjesmu znade
I Duša željno putuje zvjezdanim vlakom
Susreće tim putem vilinske nomade...

I tada...kad' sve se čini savršeno sjajno
Poželim podjeliti ovu sreću s Tobom
Znam ...

I tvoj Plavi Svijet mjesto je bajno

Možda je obojano nekom drugom bojom
Osjećam ga...

Vjeruj mi...
Cijelom Dušom svojom...

Safiris

(safiris.blog.2006)

To je od ptica naučio.

One se peru krilima,

dok seku kriške neba.

I učio je od cveća.

Ono se pere mirisom

koji iz sebe isijava.

Radoznalost je način

da se dogola očistiš

i budeš kadar

da jednom zauvek

sve prekoračiš.

Sve.

Čak i svoju senku.

ja samo osluškujem

kretanje

kao svoj pošteni deo radoznalosti

svih rođenih,

ukletih da se pitaju.

Još se ne bavim

nekim ozbiljnim verovanjem,

već razmišljam o tome.

I ne bavim se shvatanjem,

već razumevanjem shvatanja.

Ja ne posmatram stanja,

nego zbivanja stvari.

Zato se nikad

ne mogu pomiriti sa mirenjem.

Zatim maleni svitac

lagano sklapa oči

i pravi se da spava.

To je, naravno, avgust

i sve je blago u vazduhu.

Vidici se pretvaraju

u mlaki vosak i pesmu.

Pesma je provetren život.

Sa neba padaju

opiljci dalekih zvezdanih misli.

Sa zemlje uzleću misli

malih radoznalih svitaca.

Miroslav Antić

Svi vi moji skupljeni u ovu  večer, kao neke sve manje mi neizvjesne postaje,

vi koji ste bili dragocjenim kompasom u mnogim neizvjesnim lutanjima u sutra,

samnom ste u ovoj zahvalnosti za mnoge, samo zbog vas sazrele spoznaje;

imate posebno hvala za ovu vjeru u izvjesnost preporađanja uvijek novoga jutra.

Cune