U kontroverznom lingvističkom eksperimentu iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, novorođeni čimpanza nazvan Nim Chimpsky (parodija imena poznatog lingviste Noama Chomskog) odvojen je od majke i odgajan isključivo među ljudima. U čisto naučnom smislu eksperiment nije ispao loše, ali je po svog glavnog učesnika završio tragično.

Cilj eksperimenta bio je da se utvrdi da li je jezička sposobnost urođena, odnosno da li majmuni mogu da nauče da komuniciraju ljudskim jezikom znakova.

Nim je dobro savladao jezik znakova kakvim se služe gluhonijemi i omogućio je dragocjene uvide u psihologiju i lingvističke sposobnosti naših najbližih srodnika. Ali, uprkos činjenici da ga je Stephanie LaFarge u svom porodičnom domu u New Yorku podizala jednako kao i svoje sedmoro djece, a kao bebu ga čak i nekoliko meseci sama dojila, ipak nije postao više nalik čovjeku.

Kada je počeo polno da sazrijeva, Nim je postao ljubomoran na Stephanienog supruga i pravio je haos u kući, tako da je morao da bude preseljen na Univerzitet Columbia.

U međuvremenu je živio u duhu sedamdesetih: uživao je u brzoj vožnji, pio pivo, povremeno pušio marihuanu i postao medijska zvijezda, pojavivši se čak i na naslovnoj stranici New York Timesa.

Na univerzitetu ga je čekao mnogo mirniji život, posvećen nauci. Pod vođstvom sudentice psihologije Laure-Ann Petito savladao je na stotine novih jezičkih znakova, ali je sa daljim odrastanjem mijenjao i ćud.

Mada još veseo i prvržen bliskim osobama, postajao je agresivniji. Napao je nekoliko ljudi koji su ga obučavali, a samu Lauru je ujeo toliko jako da su morali da joj stave 37 kopči.

Herbert S. Terrace, profesor psihologije na Univerzitetu Columbia koji je sve vrijeme rukovodio eksperimentom, u tom trenutku je odlučio da ga vrati na Institut za proučavanje primata u Oklahomi, odakle ga je uzeo kao bebu.

Prvi put suočen sa pripadnicima sopstvene vrste, Nim je bio zbunjen i uplašen i imao je velikih problema da se prilagodi. Polako se navikavao uz pomoć njegovatelja Boba Ingersolla, svog omiljenog trenera i druga u igri, ali stvari su ponovo krenule lošim tokom.

Institutu je nestalo novca, pa je Nim smješten u jednu instituciju u New Yorku, gdje je držan u tijesnom kavezu i podvrgavan eksperimentima. Zahvaljujući njegovoj medijskoj popularnosti, formirao se pokret koji je tražio da bude pušten na slobodu, te je završio na Black Beauty ranču u Texasu, utočištu za napuštene i zlostavljane životinje.

Bez prijatelja među čimpanzama i ljudima, tu je živio izolovanim i usamljenim životom, uz povremene provale bijesa i agresivnosti. Uginuo je 10. marta 2000. u 26. godini, daleko ispod očekivanog životnog vijeka za čimpanzu (koji iznosi i do 60 godina). Tome su sigurno doprinjeli česti stresovi, ali njegov trener i drug u igri Bob Ingersoll smatra da je umro od slomljenog srca i odvajanja od ljudi koje je volio.

To mišljenje je iznio i u novoj dokumentarnoj TV seriji, koja će se od 20. decembra prikazivati na kanalu HBO.