Najveća prednost bolesti je u tome što vas oslobađa odgovornosti

Dolaze mi prilično uznemireni ljudi. Nitko ne svrati na površan razgovor. Cijena psihoterapije i žig koji se pri­ daje  svakom  obliku  emocionalnog  poremećaja  dovodi do toga da pomoć traže oni koji već jako pate. Zato se za­ čude kad ih upitam imaju li ikakve koristi od svojih po­ teškoća. Navikli su se baviti vlastitim problemima i raz­ mišljaju samo o ograničenjima koja im nameće tjeskoba ili depresija pa im ne pada na pamet da bi takvo stanje moglo imati i svojevrsnih prednosti.

Jedno  od  temeljnih  pravila  životinjske  psihologije glasi: nastavit će se ponašanje koje potičemo, a nestat će ono koje ne potičemo. Majmun će u isprekidanim i ne­ predvidljivim  razmacima  neprestano  povlačiti  polugu, ako ga zbog toga nagrađujemo hranom. Ako mu pres­ tanemo davati hranu, s vremenom će sve manje povlači­ ti polugu. Isto vrijedi i za ljude. Ponavljamo one postup­ ke koji nam donose svojevrsnu nagradu. Samo je pone­ kad jako teško razlučiti što sve može biti poticaj.

Od svih tereta koji nas pritišću možda je najtegobniji odgovornost za sebe i za one koje volimo. Kako bi ispu­ nili  vlastita  očekivanja,  ljudi  trpe  zatupljujuću  rutinu, posao koji mrze, nezadovoljavajuće odnose. Ako nema nikakvog drugog otpusnog ventila, bolest ili nesposobnost jedan su od vrlo malog broja društveno prihvatljivih nači­ na ublažavanja tereta odgovornosti, makar i nakratko.

Kad smo bolesni, od nas se ne očekuje da ćemo sva­ koga jutra ustati i suočiti se s odbojnim zadacima, nego nam kažu: »Malo se odmori«. Kod ljudi koji ne mogu sići s poludjelog vrtuljka obveza, smanjena sposobnost funkcioniranja i fizički bol ublaženi su olakšanjem koje proizlazi iz smanjenih očekivanja.

Dakako, većina ljudi ne razmišlja na taj način. Zao­ kupljeni su nedostacima bolesti i odbacuju svaku pomisao o prikrivenim koristima. A ipak, osobito kad je riječ o ljudi­ ma koji zbog bolesti ne moraju ići na posao ni brinuti o ostalim odgovornostima, teško se možemo oduprijeti po­ misli da bi te prednosti mogle učvrstiti i produžiti bolest.

Što je duže osoba nesposobna za rad, to je veća vjero­ jatnost da će bolest postati dio njezina identiteta - nači­ na na koji razmišlja o sebi. To je prilično opasno, jer su karakteristike koje usadimo u vlastiti identitet podsvjes­ ne i otporne na promjenu. Zadatak je terapeuta da ih osvijesti kako biste ih mogli shvatiti i razriješiti.

Psihijatrijske su dijagnoze nužno opisne. Nemamo pojma zašto su ljudi podložni krajnjoj  tjeskobi.  Budući da se takvo stanje javlja kod više pripadnika iste obitelji i podložno je liječenju lijekovima, možemo pretpostaviti da mu je temelj u naslijeđu i biologiji. Genetska će istra­ živanja nesumnjivo pojasniti konkretne kemijske meha­ nizme takvih stanja, ali hoće li nam reći zašto braća i ses­ tre, pa čak i identični blizanci, osjećaju različite  stup­ njeve  tjeskobe?

Pogreška je tradicionalne medicine što je u većini ljudi izazvala bespomoćan stav prema fizičkoj  bolesti.  Tako je,  na  račun  odgovornosti  samih  pacijenata,  povećala ovisnost o liječnicima i uzvisila njihov položaj. Sve ras- prostranjenije korištenje somatskog liječenja - antibio­ ticima, operacijama, lijekovima koji kontroliraju stanja poput dijabetesa, povišenog krvnog tlaka i različitih hor- monalnih poteškoća - probudilo je osjećaj da je liječenje nešto što nam se događa, a ne nešto u čemu možemo ak­ tivno sudjelovati. Takav je stav naveo fizički bolesne ljude na pasivnost. Isto tako, u proteklih pedesetak godina otk­ riveni su lijekovi djelotvorni u liječenju tjeskobe, depresije i psihotičnih bolesti, što u oboljelima izazva očekivanje da je tableta posve dovoljna za ublažavanje patnji.

Iako lijekovi svakako imaju svoje mjesto u liječenju mnogih emocionalnih poremećaja, time nije smanjena važnost psihoterapije koja ljudima pomaže da promije­ ne osjećaje i ponašanje. Terapija, kao produženi obra­ zovni proces, pomaže ljudima da ostvare dobre namjere i promijene ponašanje. Suštinska poruka terapije - da je svaka osoba u beskonačnoj potrazi za srećom odgovor­ na za vlastite odluke - moćan je instrument preobrazbe.