Probijanje kroz uska grla duhovne evolucije
Ostanak cjelovitim u vrijeme pritiska
Časna Kat Carroll
Kako se približavamo kraju još jedne godine, mnogi se ljudi osjećaju rastegnuto, emocionalno, mentalno, duhovno i financijski. U doba godine koje tradicionalno poziva na radost, razmišljanje, povezanost i odmor, naslovi su prepuni izvješća o nasilju, narativima koji se sukobljavaju, a tempo događaja može se činiti neumoljivim. Razumljivo je ako se osjećate nemirno.
Ali ovaj trenutak ne signalizira neuspjeh ili kolaps. Signalizira pritisak na pragu, kaos na prekretnici.
Humanističke znanosti Crucible – Pročišćavanje dragocjenih duša
Često sam koristio metaforu o tome kako dijamanti počinju kao ugljen i transformiraju se golemim pritiskom i toplinom.
I metal se kali, postaje jači kada je izložen vatri. To nisu samo poetske metafore, već podsjetnici na to kako se kuju rast i otpornost. S vremena na vrijeme, ljudska duša mora izdržati slične uvjete kako bi postala jača, mudrija i spremnija za sljedeću fazu svoje evolucije.
U duhovnim tradicijama, psihološkim modelima, pa čak i prirodnim znanostima, rast rijetko je linearan. Evolucija se često usporava na ključnim prijelaznim točkama . To nije zato da nas kazni, već da nas reorganizira i pročisti. Poput ugljika koji se pod stalnim pritiskom pretvara u dijamant ili metala ojačanog kaljenjem, ljudska svijest evoluira kroz trenutke koji testiraju fleksibilnost, koherentnost i suosjećanje. Ako osjećate pritisak, niste sami. Ono što sada doživljavamo može se činiti neugodnim, ali nije bez svrhe.
Pritisak nije kazna - to je katalizator
U vremenima kolektivnog stresa lako je pretpostaviti da je nešto pošlo po zlu ili da je čovječanstvo krenulo još jednim krivim putem. Neki bi mogli osjećati da nekako padamo na testu. Ali pritisak, sam po sebi, nije dokaz propadanja. U prirodi, pritisak je ono što jača strukture, pročišćava materijale i pokreće transformaciju. Bez njega, sustavi stagniraju.
Isto vrijedi i za ljudsku svijest. Razdoblja intenziteta često nastaju kada stari načini razmišljanja, povezivanja i organiziranja stvarnosti više ne mogu podržavati ono što se pokušava pojaviti. Ti su trenuci neugodni upravo zato što nas traže da se oslobodimo navika koje su nekoć pružale stabilnost, a sada ograničavaju rast.
Još jedna korisna analogija je vrba u oluji.
Savija se na vjetru i ostaje čvrsto ukorijenjena. Ako postanemo previše kruti u svojim mislima, uvjerenjima ili emocionalnim reakcijama, riskiramo da se slomimo pod pritiskom umjesto da kroz njega rastemo.
Priroda nudi još jedno poučno ogledalo. Kod mnogih životinja u krdu, snaga se usavršava testiranjem, a ne uništavanjem. Oni koji štite krvnu lozu izazivaju jedni druge kako bi uspostavili otpornost i vodstvo, ali ta natjecanja rijetko završavaju do smrti. Svrha nije dominacija sama po sebi; već osiguranje zdravlja i zaštite skupine. Snaga koja uništava krdo poništava njegovu vlastitu svrhu.
Leon C. Megginson bio je profesor menadžmenta i marketinga na Državnom sveučilištu Louisiane u Baton Rougeu. Njegov citat započeo je kao parafraza. Megginson je 1963. napisao:
„Prema Darwinovom djelu Podrijetlo vrsta, ne preživljava najintelektualnija vrsta; ne preživljava najjača vrsta; već preživljava ona vrsta koja se najbolje prilagođava promjenjivom okruženju u kojem se nalazi.“
I ljudska društva su testirana pritiskom i sukobima. Kada se izazov suočava s okvirom suradnje, on može izoštriti razlučivanje, odgovornost i brigu za cjelinu. Kada se rivalstvo odvoji od zajedničkog cilja, postaje destruktivno i slabi kolektiv. Pouka nije eliminirati izazov, već ga usmjeriti tako da moć služi suradnji i koheziji, a ne lomu društva.
Duhovna uska grla i tamna noć duše
Mnoge tradicije opisuju fazu koja se ponekad naziva tamnom noći duše - razdoblje u kojem se sigurnost rastvara, poznati oslonci nestaju, a dublja pitanja izranjaju na površinu. To je prirodno usko grlo u procesu evolucije.
Rast se usporava na tim pragovima jer se nešto temeljno restrukturira . Ne možemo ih proći žurno, niti ih možemo zaobići. Izbjegavanje može odgoditi proces, ali ne eliminira potrebu za prolaskom. I, kako se kaže, uvijek je najtamnije prije zore.
Želio bih podijeliti nešto što sam čuo da mi je Bashar kanalizirao iz jučerašnje objave. To je bilo od entiteta poznatog kao Ashayia, što se na naš jezik prevodi kao Proročište:
„Tamna noć duše priziva svjetlo iznutra.“
I kada svjetlost istine izađe, slijepi će ponovno vidjeti."
Možda se ta poruka odnosila na ponovno otvaranje našeg Trećeg Oka.
Čakre: Vrata transformacije
Duhovni učitelj Drunvalo Melkizedek jednom je opisao kako se ljudska evolucija može promatrati kroz prizmu denziteta, prelazeći iz trećeg denziteta u više razine svijesti, i kako sustav čakri nudi korisnu kartu za ovo putovanje. Po njegovom mišljenju, određeni unutarnji prolazi djeluju kao uska grla gdje je potrebna dublja integracija prije nego što se napredak može nastaviti.
Društvene mreže pune su rasprava o prelasku čovječanstva iz treće gustoće svijesti u četvrtu, petu i više razine svijesti. U tom okviru, treća čakra, poznata kao solarni pleksus ili manipura, povezana je s osobnom snagom, samopouzdanjem i samopoštovanjem. To je energetsko središte gdje se mogu nakupljati neriješeni strah, ljutnja ili potisnute emocije. Treća čakra – treća gustoća.
Kada se te emocije ne prepoznaju ili ne integriraju, mogu usporiti osobni rast i s vremenom se mogu manifestirati čak kao fizička ili emocionalna neravnoteža ili bolest. Unutarnji rad na ovoj razini je ključan prije nego što se mogu stabilizirati viša stanja svijesti.
Mnoga učenja također opisuju dvije posebno izazovne prijelazne točke u ljudskom razvoju: srce i treće oko.
Srce predstavlja našu sposobnost integriranja polariteta, zadržavanja suosjećanja bez gubitka razlučivanja i ostajanja otvorenim bez preopterećenja. U vremenima podjele, srce je na kušnji. Možemo li ostati prisutni i voljeti bez otvrdnjavanja ili kolapsa?
Treće oko predstavlja percepciju i intuiciju; sposobnost jasnog vida bez iskrivljenja. Ovaj prolaz se testira kada su informacije preplavljujuće ili kontradiktorne. Razlučivanje može prerasti u sumnju, a intuicija može postati zamagljena strahom ili projekcijom.
Jedno od manje raspravljanih uskih grla u ljudskoj evoluciji javlja se kada ljudi prelaze iz svijesti usmjerene na srce u intuitivnu percepciju. U ovoj fazi, petoj ili grlenoj čakri, mnogi se zaokupljaju vanjskim događajima, otkrivenjima i tokovima informacija, brkajući akumulaciju znanja s unutarnjim znanjem. Osjećaju potrebu podijeliti ono što su naučili iz vanjskih izvora.
Pravo sazrijevanje zahtijeva pomak od vanjskih izvora prema unutarnjem razlučivanju, od stalnog tumačenja prema tihom usklađivanju. Kada se intuicija stabilizira i srce ostane sidro, svijest prirodno prelazi iz hitnosti u koherentnost.
Ove se prolaze ne može zaobići. Ne možete potisnuti osjećaje traume drogama i/ili alkoholom jer oni samo odgađaju ishod. Moramo proći kroz neizvjesnost s netaknutim integritetom.
Fleksibilnost iznad sigurnosti
Ono što određuje hoće li pojedinci i društva proći kroz ta uska grla netaknutima nije snaga u konvencionalnom smislu, već fleksibilnost. Kruti sustavi, bilo fizički, psihološki ili duhovni, lome se pod pritiskom. Fleksibilni sustavi se prilagođavaju.
Vjera, u ovom kontekstu, nije slijepo uvjerenje. To je povjerenje u veći proces, upareno s osobnom odgovornošću. To je spremnost da se oslobodimo iluzije kontrole bez žrtvovanja svijesti, razlučivanja ili djelovanja.
Ostati cjelovit u fragmentiranom svijetu
Ostanak prizemljenim tijekom previranja ne zahtijeva odvajanje od svijeta, niti zahtijeva stalnu budnost. Zahtijeva koherentnost, usklađenost između unutarnjeg stanja, vrijednosti i djelovanja.
Jedan zdrav oblik distanciranja može biti povlačenje iz toksičnih ili strahom vođenih ciklusa vijesti koji nas ostavljaju tjeskobnima, nemoćnima ili uznemirenima.
Umjesto toga, možemo svjesno preusmjeriti fokus na ono što vraća ravnotežu: malo humora, šetnja prirodom, slušanje umirujuće glazbe, sudjelovanje u duhovnim ili društvenim okupljanjima ili provođenje vremena s onima koji dijele naše vrijednosti.
Pronalaženje vlastitog „plemena duše“, sigurnog prostora za otvoreni govor, obradu emocija ili sudjelovanje u kolektivnoj molitvi ili meditaciji, može biti duboko smirujuće u stresnim vremenima.
Ovdje su važne jednostavne vježbe: iskrena komunikacija, odmor, trenuci radosti i suosjećanje prema sebi i drugima. To nisu luksuz. To su stabilizatori koji pomažu u sprječavanju fragmentacije pod stresom.
Zrelost i sljedeća faza evolucije
Ako čovječanstvo želi prijeći u kooperativniju i ekspanzivniju fazu postojanja, bilo da to definiramo kao duhovnu evoluciju, kulturnu zrelost ili sudjelovanje u široj ljudskoj zajednici, moramo naučiti koegzistirati unatoč razlikama. Podjela temeljena na rasi, religiji, politici ili izgledu nespojiva je s bilo kojim naprednim oblikom kolektivnog života.
Ako čovječanstvo želi sazrijeti u civilizaciju sposobnu za širu suradnju, i ovdje na Zemlji i, potencijalno, šire, moramo početi s pomirenjem naših razlika već sada.
Ovaj trenutak, koliko god težak bio, poziv je na odrastanje, a ne na slom.
Prelazak praga
Kaos i pritisak su iskušenja koja podnosimo, spaljujući ono što nam više ne služi, pročišćavajući ono što je ostalo i ostavljajući za sobom najjaču i najkoherentniju bit.
Dok ulazimo u novu godinu, novi ciklus i novi dan, poziv nije da čekamo spasitelja, niti da predviđamo budućnost ili bježimo od sadašnjosti, već da idemo naprijed netaknuti. Pritisak će i dalje postojati, ali nas ne mora definirati. On je katalizator promjene.
Kao što nas podsjeća stara izreka, red može nastati iz kaosa. Pritisak, kada se suoči sa sviješću, ima moć preobrazbe i transformacije.
Ostajući prizemljeni, fleksibilni i usredotočeni na srce, dajemo si najbolju priliku ne samo da izdržimo ovo razdoblje, već i da iz njega izađemo s većom jasnoćom, suosjećanjem i koherentnošću.
Rad se ne odnosi na to da postanemo nešto drugo. Radi se o uzdizanju iz pepela onoga što je bilo – Pročišćavanju. Radi se o tome da postanemo potpunijim onim što već jesmo... božanska duhovna bića koja imaju vrlo ljudsko iskustvo.
edin.kecanovic
irida
