Jedna od posljedica Ega je ideja Odvojenosti. Idaja u kojoj smo vječno ili manje vječno odvojeni od Stvarnosti. Sama ideja nije ni približno shvaćena ali je uzeta iz Ezoteričnih učenja i preslikana na naš život. Em je nepotpuna, em je krivo preslikana.

Zanimljivo je kada posmatramo naš život, kako smo svi čuli za ideju da je Ego loš i onda smo brzo potražili neko od spir. učenja koje nam nudi riješenje te strašne nemani. I onda nakon nekog vremena mi osjećamo kako smo se riješili Ega i sada možemo bez Ega ostalima pričati o potrebi ne imanja Ega.

Zar to nije smiješno?

Smiješno je zato što se naš Ego samo malo prerušio, nabrijao novim nazivima, citatima i slično, i sebe postavio na pijadestal prosudbe o Egu.

Bez Ega ni jednu riječ ne bi mogli napisati, a kamoli razumjeti.

U trenutku Oslobođenja od Ega ostaje gola svijest koja nema niti jednu mogućnost donošenja zaključka, nema mogućnost da razumije da je Oslobođena, niti može percepirati Oslobođenost. Jer nema Odvojenosti Stvarnosti od "Bića".

To je stanje Oslobođenosti od Ega.

No, najčešće se čovjek vraća nazad, ponovo navlačeći Ego preko sebe kao odjeću ujutro kada ustane. Ego i dalje živi, no sada se zna ko je gospodar.

Onaj kojem se to desilo, u večini slučajeva odbacuje učenja, učitelje i sve ono što je sljedio niz godina s ciljem oslobađanja od nekakvog Ega, koji postaje iluzija koja mu je nametnuta. Iako, ne rijetko, on koristi učenja i sam ali sa velikom i bitnom razlikom. ON koristi učenja.

Koliko vidim u današnjoj duhovnosti taj slučaj nije.

Učenje KORISTI ljude. LJudi nema, postoje tantre, yoge, kabale i ostali IZMI koji su zamjenili čovjeka i usadili mu lažnu ličnost, povrh ove koju već ima i koja pokušava lažima (učenjima) da donese tzv. korist ili ti Oslobođenje.

Meditacijom ili sljedeđem lažnih bogova i njihovih svetih spisa, ili nekom od sličnih tehnika, možda izbjegavajući Orla da ga ne kljucne po glavi, ili bilo kojom spiritualnom praksom teško ko je doživio Oslobođenje od Ega, prije bih rekao da je Ego postao gospodar kojem su dati darovi života. Tj. Ego počinje kao parazit da živi na energiji domaćina.

I opet sve to zbog osjećaja odvojenosti.

Naravno, sva učenja su dobra do jedne razine. Kada zaslužuju da ih se bez puno pompe i žalbe, baci tamo gdje im je mjesto. A to je korpa za smeće.
Oni nam grade Ego, ličnost, Um..

Volio bih, jednog dana čuti, od učenih ljudi i ljudi koji sljede neka učenja (tradicionalna ili ne, nebitno je) koja je svrha učenja?

Stvarno je rijetkost sresti čovjeka koji zna odgovor na ovo pitanje.
Kada razumijemo koja je svrha učenja, "ne nosimo čamac na svojoj glavi jer smo s njim prešli preko rijeke".

Svi velikani u spiritualnosti imali su SuperEgo. Ekstra jak Ego, zato su i bili to što su bili. No, sa jednom velikom razlikom. Oni su koristili Ego, a ne Ego njih. A u tome je velika razlika, zar ne?