Gledajući Olimpijadu ne mogu se otresti i onih popratnih slika - kad si gimnastičari na primjer obljepljuju ruke i noge flasterima ili bandažiraju sve živo na sebi koliko su povrijeđeni na sve strane...Stoga sam našla ovaj tekst o povredama ramena, najčešćim bolovima u gornjem dijelu tijela poslije vratne kralježnice, i najnovijim metodama liječenja ovakvih povreda.

Bolovi u ramenu

Liječenja napreduju

Poslije bolova u leđima, bolovi u ramenu  na drugom su mjestu razloga posjete reumatologu. U nekoliko zadnjih godina dijagnostika i liječenje značajno su uznapredovali.

Bolovi u ramenu iritiraju. Čovjek se ne može odijevati, počešljati se, ne može voziti kola…I to ga tjera liječniku.Tim više što zanemarivanje bola može imati teške posljedice. Ne možete li, na primjer, potpuno ispružiti ruku u zrak pa izbjegavate taj pokret, rameni zglob polako će usvojiti to stanje pa će pokretanje biti sve teže, a liječenje dulje.

Preciznija dijagnoza

Do nedavno su sve bolove ramena liječnici svrstavali pod naziv “tendinitis” te ih liječili protuupalnim sredstvima. Danas, dijagnostika je daleko preciznija. Obična upala, perforacija ili lom tetive, okoštavanje ili artroza; svako od tih oštećenja liječi se drukčije.

Prvi napredak: bolje liječničko obrazovanje i specijalizacija za bolove u ramenu. Liječenje ramena mora biti cjelovito, a u njemu sudjeluje liječnički tim u kojem su razne specijalizacije – od kirurga preko reumatologa i radiologa do kineziterapeuta.

MRI (magnetno rezonantna slika) i artroskener (rame se skenira nakon što se u zglobnu šupljinu uštrca kontrastna tekućina) omogućavaju da se savršeno vide tetive, ligamenti i hrskavice. Zahvaljujući tim aparatima može se donijeti preciznija dijagnoza. Pod kontrolom radiologa u rame se mnogo preciznije nego ranije uvodi kortizonski preparat. Drugi značajni napredak: artroskopija pod općom narkozom ili lokalnom anestezijom (“spava” samo rame). Kroz minijaturni zarez u rame se uvodi žica na vrhu koje je minijaturna kamera pa liječnik pregledava odaslane slike na ekranu. Tijekom artroskopije mogu se otkriti oštećenja i smjesta operirati uvođenjem minijaturnog skalpela. Na taj se način može, na primjer, zašiti razderani ligament, odstraniti koštana izraslina ili očistiti kost od okoštavanja. Danas se već svaka druga operacija ramena obavlja na taj način.

Bitna je reedukacija (ponovno obrazovanje)

Prije su liječnici jednostavno imobilizirali bolno rame. A to je pogrešno jer povlači za sobom teške posljedice. Fibroza, proces u kojem se između kosti i tetiva stvara mreža nalik na paukovu, stvara prepreku. Druga komplikacija: retraktilni kapsulitis. Kad je rame nepokretno (imobilizirano), zglob više ne luči zglobnu tekućinu koja ga podmazuje i omogućava lakše kretanje. Zglobne kape se podebljavaju i brzo povlače.

Danas se stoga kod bolova ramena naveliko pribjegava kineziterapiji. Prije ili poslije operacije, uvijek je potrebna reedukacija ramena. U mnogi se slučajevima ni ne primjenjuje neki drugi tretman osim kineziterapije, kod iščašenja ramena tj. pucanja tetiva oko glave zgloba (mišića koji okružuju sami zglob). To je česti poremećaj; ponovno obrazovanje sastoji se u tomu da čovjek nauči kako opterećivati druge tetive kako bi se oteretilo oštećene. Kad se obavlja s kineziterapeutom, ova reedukacija obično daje dobre rezultate i vraća ramenu njegovu mobilnost. Ali oko trećine pacijenata mora se operirati kako bi rezulati bili doista dobri i trajni.

Na redu su proteze

Pacijentima kojima je artroza značajno načela rameni zglob, preporučuje se proteza  (umjetno rame). Jednako su učinkovite kao i proteze kuka i koljena (umjetni kuk i koljeno). Ali treba ih postavljati iskusni specijalizirani kirurg. Slično protezama kuka i ove se sastoje od dva dijela: pločica na nadlaktici spojena s umjetnim zglobom učvršćena u  lopaticu. Ove proteze su trajnije jer nisu izložene tako snažnim pritiscima kao one u kuku ili koljenu. Mogu izdržati i 25 godina u tijelu.