Da li i ti zamišljaš?

Uglavnom počnem s… kako si?

Frazom bez okusa i mirisa.

Iako, ono što se krije iza toga, nimalo nije bezlično.

A znam te upitati i… kako si spavao?

Pri tom ni u ludilu ne pričam o tome kako ti zamišljam tijelo, a sebe vidim kao plahtu.

I kako jutrom po sebi tražim nevidljiv, utisnut, naš putokaz snova.

Ne znam shvaćaš li kamo vode moja u fraze zamaskirana pitanja?

I što bih ja sad trebala misliti nakon što me jutros pitaš… a kako si ti spavala?

Je si li i ti zamišljao moje tijelo, a sebe vidio kao plahtu?

Što da ti odgovorim?

Ne znam.

Al' nekako mi dođe da ti kažem… nagužvano.